BELGIJA-LE SOIR 6.4.02. O BOŠNJAČKOM RATU

BELGIJA LE SOIR 6.IV.2002. Sarajevo opet pronalazi snagu za etnički pluralizam "(...) Sarajevo i Bosna i Hercegovina danas se polako oporavljaju od ratnih godina. Prijestolnica i oni koji joj udahnjuju život vjeruju da zemlja ima budućnost. Ovdje su Muslimani, Srbi, Hrvati, Židovi, Romi, Mađari i Poljaci živjeli i još uvijek žive zajedno. Dakako, siromaštvo je toliko da mladi naraštaji sanjaju samo o odlasku u Europsku uniju ili u Sjedinjene Države. A oni koji su otišli ne vraćaju se, osim idealista. Zašto bi se vratili na prosječnu plaću od dvjesta eura, u Bosnu i Hercegovinu koja je raskomadana po etničkom načelu, koja baca u očaj, koja je 'seljačka' i puna mržnje? 'Taj je rat, podsjeća nas (pojednostavnjujući) bivši general Jovan Divjak, domaći junak srpskog podrijetla s početka rata koji je ostao vjeran zamisli o višeetničkoj Bosni, bio rat sela protiv grada'. U svojim pjesmama iz mladih dana, Radovan Karadžić, bivši vođa bosanskih Srba, govorio je već o svojoj želji da zapali Sarajevo. (...) Sarajlije ni danas ne mogu shvatiti kako je Europa koncem XX. stoljeća mogla dopustiti taj polagani pokolj, kako su UN-ovi diplomati i generali mogli 'pregovarati' s ubojicama, da bi nakon pokolja u Srebrenici shvatili da samo 'silom' mogu zaustaviti srpske nacionaliste... 'Ničija zemlja': Semezdin Mehmedović, autor 'Sarajevskog bluza', naslovio je tako jednu svoju pjesmu. U njoj je, nadahnut stvarnim događajem o kojemu se i danas priča, opisao dvoje zaljubljenih koji su našli smrt na bojišnici, a trupla su im ostavljena da istrunu i na njih se plave kacige ne osvrću. Sjećanje na tu 'ravnodušnost' i na kasnije 'postupanje u rukavicama' međunarodne zajednice (nakon Daytonskih mirovnih sporazuma iz prosinca 1995.) srdi Sarajlije. 'Možda ću promijeniti mišljenje kada uhite Karadžića i Mladića' (op.ur: bivši politički i vojni vođa bosanskih Srba), dodaje bosanska učiteljica pošto je vidjela Tanovićev film. Budućnost, kako je zamišlja Senad Pećanin, glavni urednik časopisa 'Dani', ne može se pisati bez temeljitog osvrta na prošlost. Tanović i svi koji 'deprovincijaliziraju' Sarajevo, kako kaže Pećanin, jesu tvorci bosanske budućnosti izrasle iz demokratskih vrijednosti, koja je jedina moralno valjana... No neprijatelji te 'višeetničke i multikulturalne' budućnosti i dalje su brojni. Dragan Vikić, najveći junak obrane Sarajeva (bio je zapovjednik postrojba 'specijalne policije') stalno se s njima sučeljava u svom kafiću u središtu grada. Kaže: 'Brzo prepoznam te tupoglavce. Nikada ne priznaju da su u krivu. Posvuda vide urotu. Zatvaraju se u svoj grad. Vičem. Teško da me čuju'", iz Sarajeva izvješćuje Philippe Deprez.