NYT 26. III. ARAFAT I BEIRUTSKI SUMMIT

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 26. III. 2002. Arafat i beirutski summit "Arielu Sharonu bez sumnje situacija, u kojoj 20 godina nakon što je poslao izraelsku vojsku na rub Bejruta da istjera Jasera Arafata van a sada se od njega očekuje da dopusti Arafatu da se vrati na to isto područje, djeluje bizarno. Arafat, čija strategija pregovaranja o miru dok istovremeno vodi rat širi smrt diljem Izraela, želi biti počasni gost na sutrašnjem arapskom sastanku na vrhu. Koliko god ovo bilo bizarno i frustrirajuće, to mu dopustiti mogao bi biti mudar potez. Bushova vlada je u pravu kada vrši pritisak na Sharona po ovom pitanju. U Arafatovom odsustvu, arapski čelnici će imati još jednu izliku da ne raspravljaju o još uvijek radikalnoj predodžbi o ponudi normalnih odnosa Izraelu u zamjenu za osnivanje palestinske države na zemlji koja je osvojena 1967. godine. Arapski sastanak, na kojem će se razmatrati mirovni prijedlog saudijskog princa Abdulaha, mogao bi se pretvoriti u drugu vježbu antiizraelske i antiameričke retorike. Ljudima koji vladaju većinom arapskog svijeta ne smiju se ponuditi dodatni alibiji kada je posrijedi prihvaćanje Izraela. Sharon tvrdi da Arafat nije uspio zaustaviti palestinske užase, pa zašto ga onda nagraditi putem u Beirut. I zbog čega je arapskim čelnicima potrebna njegova prisutnost? Odgovor je taj da je za većinu Arapa Arafat i dalje utjelovljenje palestinskog nacionalnog pitanja. Promjena pristupa čelnika arapskog svijeta palestinskom pitanju u bitnijoj mjeri bez Arafatove prisutnosti- posebice ako mu je put zapriječen izraelskim tenkovima- možda je politički neodrživa. Arafat nije čovjek kojem pretjerano vjerujemo. Potpredsjednik Dick Cheney bio je u pravu kada je zaključio, nakon dva najnovija napada bombaša- samoubojica, da palestinski čelnik nije učinio dovoljno da bi zaslužio sastanak. No ako je Arafatu dozvoljeno da putuje u Beirut i, kada je tamo, da kaže prave stvari o miru i suživotu s Izraelom, a povijesna rezolucija arapskog summita bude donešena, sastanak Arafat- Cheney koji bi uslijedio imao bi smisla. Svi koraci prema rješavanju sukoba zahtijevaju potporu. Ovo su mračni dani u izraelsko- palestinskom sukobu, na određeni način i najmračniji uopće. Svaka od strana uvjerila je samu sebe da druga razumije samo jezik sile i koristi ga na jezive nove načine. Kult samoubojica sve je rašireniji među mnogim Palestincima. Izraelska vojna odmazda ovog je mjeseca bila posebno brutalna. Sharon tvrdi kako razumije da ne postoji vojno rješenje za ovaj sukob, no tijekom svoje prve godine predsjedničkog mandata nije uspio iznijeti jasnu alternativnu viziju. Mora učiniti sve što može kako bi ohrabrio i promicao mir. Dozvoliti Arafatu da ode u Beirut bio bi upravo takav potez", stoji u uvodniku lista.