FRANCUSKA-LE MONDE OD 26.3.02. NOVA AM. VOJNA DOKTRINA

FRANCUSKA LE MONDE 26.III.2002. Nova američka nuklearna doktrina i Europa "Mijenja li pravac američka nuklearna vojna doktrina? Objavljivanjem novog 'Nuclear Posture Reviewa' 'Bushova uprava bitno mijenja težnju iz dvaju prošlih desetljeća kada se nuklearno oružje svrstavalo u skupinu oružja koje se rabi samo u krajnjem slučaju', misli William Arkin, istraživač na washingtonskom sveučilištu Johna Hopkinsa koji je njezinu bit razotkrio u 'Los Angeles Timesu'. Premda je Clintonova uprava najavila promjene, američko skretanje, koje samo po sebi zabrinjava, znači novi izazov za Europu, a napose za njezine dvije nuklearne sile, Francusku i Veliku Britaniju. Službeni pravilnik 'Nuclear Posture Reviewa' (NPR) u kojemu su utvrđene strateške smjernice nuklearne vojne djelatnosti Sjedinjenih Država, neprijeporan je. Autor dokumenta i njegova predgovora je Donald Rumsfeld, američki ministar obrane. 13.III., na pitanje o toj temi, predsjednik Bush nije pobio njegovo mišljenje: 'Držimo sve mogućnosti rješenja na stolu, jer želimo jasno poručiti svim državama da neće prijetiti SAD-u i da neće rabiti oružje za masovno uništenje protiv nas'. Četiri glavna detalja u NPR-u svjedoče o radikalizaciji nuklearne doktrine sadašnje vlade. Ponajprije, službeno proglašenje 'potrebe' za nuklearnim oružjem male snage koje može uništavati podzemne ciljeve, takozvano EPW oružje (earth penetrating weapons). NPR potvrđuje da postoji takvo oružje - B 61-11, što je otkrio 'Le Monde' od 21.XI. prošle godine, žaleći ipak zbog njegove nedovoljne prodorne moći. Vojni stručnjaci preporučuju proizvodnju novih bomba takve vrste i napominju da će se u travnju 2002. početi istraživanje u svezi s time. Ističu također da će se ponovno osnovati 'momčadi za istraživanje naprednih zamisli o nuklearnim glavama'. NPR k tome poziva da počnu istraživanja o novim vrstama teških bombardera, interkontinentalnih raketa i podmornica za ispaljivanje nuklearnih raketa. (...) Napokon, NPR ponovno otvara mogućnost obnove nuklearnih pokusa. To se opravdava razlogom kako će možda trebati provjeriti rad zastarjelog nuklearnog punjenja. Drugi bi razlog mogla biti potreba da se provjere osobine novog oružja kao što je oružje koje prodire kroz zemlju. Sigurno je da ni vlada Billa Clintona nije odbacila mogućnost obnove pokusa. No NPR smatra da je dotadašnji rok od dvije do tri godine predviđen za ponovno osposobljavanje za provedbu pokusa predug: kao što je rekao John Bolton, zamjenik državnog tajnika za nadzor nad naoružavanjem u veljači 2002. u razgovoru za organizaciju Arms Control Today, 'moramo biti kadri da se za 18 mjeseci pripremimo za pokus'. (...) Sve u svemu, nova američka nuklearna strategija znači zaokret: proizvodni je kompleks odlučno reaktiviran, a na ideološkom planu nuklearno se oružje želi banalizirati, kako u mogućoj taktičkoj primjeni protiv podzemnih ciljeva, tako i u izjednačavanju s biološkim i kemijskim oružjem. Taj pothvat prati odbacivanje bez razlike sporazuma o nadzoru nad naoružavanjem, budući da SAD nije htio poslati izaslanika na konferenciju o sporazumu o nuklearnim pokusima koja se u studenom održala u New Yorku, dok je u prosincu napustio konvenciju o biološkom oružju. Pothvat američke hipersile dovodi druge sile u osjetljiv položaj, potičući ih, nevjerojatno, da podignu razinu naoružanja kako se još više ne bi produbio ionako golem jaz. Položaj Europe - koja ima dvije nuklearne sile, Francusku i Veliku Britaniju - osobito je nezgodan: javlja se nova tema neslaganja s SAD-om. Otkako je 1995. g. Chirac pokušao obnoviti nuklearne pokuse, Francuska i Velika Britanija prihvatile su stajalište koje je slično američkom iz doba Billa Clintona: moratorij na pokuse, početak smanjivanja nuklearnog arsenala, aktivno sudjelovanje u pregovorima o nadzoru nad naoružavanjem. Ponovno neslaganje s SAD- om prisiljava Pariz i London da se odluče: bez pogovora prihvatiti novo stajalište ili potvrditi nesuglasice tražeći, kao u pregovorima o klimi, savez sa zemljama na jugu i na istoku kako bi se izolirao SAD?", piše Herve Kempf.