AU 25. III. DS: LIBERALIZACIJA I CRVENE BRIGADE

AUSTRIJA DER STANDARD 25. III. 2002. "Reforma" kao blokada "Ako su se akteri disparatne talijanske unutrašnje politike proteklih dana slagali oko bilo čega, onda je to teza da stvarni cilj napada Crvenih brigada nije bio Bolonjez profesor Marco Biagi već politička volja za provedbom reformi. Novinarski promatrači opisivali su to naširoko i nadugačko a dovitljivi talijanski političari redom su usvajali tu spoznaju: ne, političko lešinarenje ne dolazi u obzir, smrt vladinog savjetnka Biagija ne smije biti zloupotrijebljena u stranačko-političke svrhe. S druge pak strane svi su političari tvrdili da su i sami reformatori te da je podmukli atentat zato pogodio možda ne njih osobno ali njihove težnje. U subotnjem nastupu koji su prenijele sve televizijske postaje, premijer Silvio Berlusconi poručio je Talijanima da se on i njegova vlada zalažu upravo za reforme. Doduše, dobro je što su sindikati u Rimu prosvjedovali protiv terorizma ali odbijanje promjena zakona o radu ide na ruku Crvenim brigadama, naglasio je Berlusconi. U Parmi je pak šef oporbe Francesco Rutelli izjavio prlikom osnivačkog sabora svoje stranke 'Margherita' da istinske reformatore valja tražiti na ljevici. Ona teži socijalnoj sigurnosti i autentičnim pravima Talijana, izjavio je Rutelli. Koliko upotreba pojma reforme u tom kontekstu možda zvuči isprazno i cinično, Italiji je najpotrebnija upravo promjena 'talijanskih prilika'. Valja napomenuti da najnoviji primjer političkog nasilja i milijuni ljudi na Piazzi nisu prve naznake koje na tu potrebu ukazuju. Promotrimo članak 18, reformu zakona o radu: talijanski gospodarski stručnjaci odavno su se suglasili da bi pročišćavanje zakona o radu rezultiralo povećanjem broja radnih mjesta. Naime, aktualna zaštita od otkaza odgovara de facto pragmatizaciji u privatnom sektoru. Ministar gospodarstva Giulio Tremonti opravdano tvrdi da reforma ne bi dotaknula postojeće radne odnose a istodobno bi mogla osigurati posao za stotine tisuća nezaposlenih Talijana. Tvrdoglav otpor sindikata strukturnim reformama nije povezan samo s pritiskom njihovih članova već i s nekom vrstom klime blokade u talijanskoj unutrašnjoj politici: kada već nije bilo moguće spriječiti Berlusconijeve intervencije u pravosuđe ili u državnu radio-televiziju, valja spriječiti bar gotovo sigurno jedinu razumnu novinu koje je njegova vlada dosada latila. S druge pak strane upravo Berlusconijeve pravne akcije ismijavaju u novije vrijeme tako često prizivan duh reformi. Umjesto forsiranja strukturnih promjena - primjerice u zdravstvenom ili mirovinskom sustavu, premijer preferira reforme u kaznenom procesu koje će mu omogućiti lagodno rješavanje njegovih brojnih sudskih procesa. Razmjere teškoća s kojima se reforme suočavaju u Italiji moguće je izmjeriti rezultatima vlada prije drugog Berlusconijeva kabineta. Posljednji je puta u Italiji vladalo nešto nalik klimi promjena kada je republika na Apeninima bezuvjetno željela ući u euro-zonu. Ovog su tjedna zakazani novi razgovori o reformi zakona o radu. Ne treba očekivati da će uroditi bitnim pozitivnim pomakom. Načelni razdor u talijanskoj unutrašnjoj politici i nepomirljive suprotnosti među političkim blokovima neće biti razriješeni. To možda ne bi bilo ništa neobično za Italiju - ali nakon posljednje talijanske 'reforme', eura, talijanske prilike sve više utječu i na prilike u Europi; bura koju su talijanski 'reformatori' podigli u vlastitoj zemlji puše i u smjeru EU. I europska se zajednica polako suočava s opasnošću blokade", zaključuje Christoph Prantner.