SAD 24. III. NYT: BOGATI POMAŽU SIROMAŠNIMA?

SAD THE NEW YORK TIMES 22. III. 2002. Kako se kovao konsenzus u Monterreyu "Pola stanovnika Zemlje živi od dva ili čak i manje dolara dnevno. Je li najbolja pomoć koju im bogate države mogu pružiti osjetno povećanje financijske pomoći ili njezino bolje fokusiranje i povećana djelotvornost? I jedno i drugo, glasi razuman odgovor Međunarodne konferencije UN o financiranju razvoja, održane prošlog tjedna u meksičkom gradu Monterreyu. No, iako su bogate države obećale da će zaustaviti aktualni trend smanjenja pomoći, nije izvjesno da su zaista spremne dovoljno uložiti. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će ukupna godišnja pomoć od gotovo 50 milijardi dolara širom svijeta morati biti udvostručena radi ostvarivanja ambicioznog cilja prepolavljanja siromaštva do 2015. g. Od razvijenih se država dugo tražilo da izdvajaju 0,7 posto svog BDP-a za pomoć pri razvoju ali to uistinu čini tek šačica zemalja na sjeveru Europe. Američka proračunska sredstva, namijenjena pomoći pri razvoju, obuhvaćaju trenutno samo desetinu tog postotka. Prije no što je predsjednik Bush ovog mjeseca najavio da će zatražiti 50-postotno povećanje američke pomoći u razdoblju do 2006. g., činilo se da će Bijela Kuća sakriti iza rasprave je li pri pružanju pomoći važnija kvantiteta ili kvaliteta kako bi izbjegla zahtjev UN za većim prilogom. Ministar financija Paul O'Neill posebno se kritički osvrnuo na Svjetsku banku i ostala međunarodna tijela koja se bave razvojem, tvrdeći da se baš i ne mogu pohvaliti velikim rezultatima kada je riječ o njihovom angažmanu iz proteklih desetljeća, vrijednom nekoliko bilijuna dolara. Veliki dio te kritike jest utemeljen. Previše su često krediti Svjetske banke s niskim kamatama dodjeljivani korumpiranim vladama koje su smatrane nepouzdanima. Kritičari poput gospodina O'Neilla opravdano žele - umjesto kredita - više jamstava namijenjenih najsiromašnijim zemljama a ne nužno njihovim vladama. Rezultati same Amerike daleko su od zvjezdanih. Za vrijeme hladnog rata pomoć je dodjeljivana ključnim saveznicima koji nisu uvijek bili i najhitniji humanitarni slučajevi. Pokazalo se također da je pomaganje zemljama da izbjegnu siromaštvo složenije no što je itko mogao zamisliti prije više od pola stoljeća kada su utemeljeni UN i njegove agencije za razvoj. Trgovina, privatna ulaganja i dobra uprava pokazali su se utjecajnijima od milosrđa kada je riječ o podizanju životnog standarda. No, noviji primjer afričkih zemalja poput Mozambiqua, Ugande i Senegala, gdje je strana pomoć osigurala reformističkim vladama temeljni novac, polučivši odlične rezultate, najnoviji je podsjetnik da pomoć može odigrati ključnu ulogu, smanjunjući siromaštvo i potičući razvoj. Strana pomoć ne polučuje uvijek željene rezultate ali izgledi za uspjeh gotovo se u pravilu povećavaju ako se pomoć pruža zemljama koje su usvojile politiku s naglaskom na socijalnoj državi i gospodarskom rastu. Predsjednik Bush elokventno je iznio taj argument u petak na konferenciji u Monterreyu. Ohrabruje činjenica da kabinet koji se tako kritički odnosi prema ranijoj pomoći pri razvoju uviđa da mora reformirati način trošenja novca i potom povećati ulaganja. Rat protiv terorizma nesumnjivo je pomogao predsjedniku da dođe do tog zaključka. Europska unija također je najavila bitno povećanje pomoći pri razvoju. Razvojne agencije poput Svjetske banke i same siromašne države prihvaćaju pouke prošlosti. U Monterreyu se uglavnom razgovaralo o potrebi za uvjetovanjem pomoći spremnošću države-primatelja da prihvati i promovira slobodno tržište, ljudska prava, načela pravne države, obrazovanje, prava žena i imovinska prava. Još uvijek postoji veliki jaz između obećane pomoći bogatih zemalja i potreba. U aktualnim uvjetima mudrijeg ulaganja financijske pomoći imperativ je premošćivanje tog jaza", zaključuje komentator.