FR-US-oružje-Diplomacija-Vlada-Obrana-Organizacije/savezi FRANCUSKA-LE MONDE OD 22.3.02. O AMERIČKOJ VOJNOJ DOKTRINI FRANCUSKALE MONDE22.III.2002.Amerika traži obranu bez slijepe ulice"Čini se da se američki vojni stroj traži u
nestabilnom svijetu koji je teško protumačiti, u kojemu su prijetnje mnogolike, koliko i nepredvidljive. Odluke Pentagona čine se nerazumljive. Napose u Europi mnogi stručnjaci misle da su nedosljedne, jer ne mogu otkriti nutarnju logiku koja bi im ulila povjerenje.Uzet ćemo nekoliko primjera iz Afganistana. Ne kaže li se, nakon svega, da su Sjedinjene Države načinile nekoliko pogrješaka u bombardiranju i da im je trebalo dosta vremena na kopnu, među ostalim i zato što su identifikacija i određivanje ciljeva ponekad bili manjkavi, jer su se oslanjali na podatke afganistanskih skupina koje su bile suparnici na terenu i jer je trebalo čekati da bi se moglo pregovarati o novcu potrebnom da bi se od Rusa kupili tenkovi T-55 i topništvo koje je trebao Sjeverni savez, prethodnica u borbi. Isto tako, 'nevidljivi' bombarder B-1 koji stoji 2,2 milijarde dolara, kratko se pojavio, i to u početku, da bi ubrzo ustupio mjesto pedesetogodišnjaku B-52 koji je na koncu prikladniji za izvršenje zadatka. Uz to, vrlo brzo se osjetio
FRANCUSKA
LE MONDE
22.III.2002.
Amerika traži obranu bez slijepe ulice
"Čini se da se američki vojni stroj traži u nestabilnom svijetu koji
je teško protumačiti, u kojemu su prijetnje mnogolike, koliko i
nepredvidljive. Odluke Pentagona čine se nerazumljive. Napose u
Europi mnogi stručnjaci misle da su nedosljedne, jer ne mogu
otkriti nutarnju logiku koja bi im ulila povjerenje.
Uzet ćemo nekoliko primjera iz Afganistana. Ne kaže li se, nakon
svega, da su Sjedinjene Države načinile nekoliko pogrješaka u
bombardiranju i da im je trebalo dosta vremena na kopnu, među
ostalim i zato što su identifikacija i određivanje ciljeva ponekad
bili manjkavi, jer su se oslanjali na podatke afganistanskih
skupina koje su bile suparnici na terenu i jer je trebalo čekati da
bi se moglo pregovarati o novcu potrebnom da bi se od Rusa kupili
tenkovi T-55 i topništvo koje je trebao Sjeverni savez, prethodnica
u borbi. Isto tako, 'nevidljivi' bombarder B-1 koji stoji 2,2
milijarde dolara, kratko se pojavio, i to u početku, da bi ubrzo
ustupio mjesto pedesetogodišnjaku B-52 koji je na koncu
prikladniji za izvršenje zadatka. Uz to, vrlo brzo se osjetio
nedostatak takozvanih 'pametnih' bomba, čime bi se mogla
obrazložiti činjenica da Pentagon, koji je trebao obnoviti zalihe
streljiva s točnim navođenjem, nije bio kadar da jamči uspjeh
usputnog napada na Bagdad.
I drugi primjeri privlače pozornost. Najnoviji se tiče
tradicionalnog 'Nuclear Posture Reviewa' koji redovito, prema
međunarodnim prilikama, preispituje stajališta o obrani koja je
pripremio Pentagon i koja se daju usporediti s Biblijom odvraćanja,
sve dok američki predsjednik, zapovjednik oružanih snaga, nije
konačno odobrio špekulacije glavnog stožera. Podatci koje je
objavio tisak dali su povoda za mišljenje da je Washington odlučio
iz temelja sve promijeniti kako bi nuklearna bomba u rukama
Amerikanaca bila vojno 'sredstvo' kao i svako drugo oružje. To je
značilo zaboraviti mnoge razloge. Prvo, 'Nuclear Posture Review'
pod drugim nazivima pripisuje državnom poglavaru - tako je i u
drugim zemljama, pa i u Francuskoj - lepezu mogućih rješenja koja
mogu proširiti i mijenjati njegov manevarski prostor, kako ne bi
bio osuđen na samo jedno rješenje. (...)
Preispitivanje strategije koje je u tijeku preko Atlantika
pokazuje ili prikriva, već prema tome kako želimo shvatiti, istinu
koja puno više zabrinjava, tj. svršetak rusko-američke zajedničke
vladavine odvraćanja i ujedno začetak globalnijeg shvaćanja
sigurnosti u SAD-u i sigurnosti njegovih saveznika, ako
Washington, kao što se dogodilo u Afganistanu, ubuduće ne misli da
su savezi Kleenex i da se mogu baciti i mijenjati samo prema
pojedinačnim američkim interesima.
Ako bolje pogledamo proračunske smjernice koje je utvrdio Donald
Rumsfeld, američki ministar obrane, možemo si postaviti puno
pitanja. Istina je očita: ne prihvaća se nikakav manjak manevarskog
prostora. Svi programi imaju svoj razlog postojanja, jer su jamstva
sigurnosti i jer američki predsjednik ne želi ostati zapamćen kao
predsjednik koji nije dovoljno pripremio - ili je to učinio u
nezgodno vrijeme - američke snage za ono što bi sutra za njih mogao
biti izazov. (...)
Odakle, dakle, taj dojam koji su stekli mnogi europski čelnici, da
SAD ustrajno traži operativnu dosljednost u svojim strateškim
ambicijama? Uključujući i NATO. Pače, napose u sklopu NATO-a.
Vjerojatno iz činjenice da su Amerikanci, unatoč snazi svog oružja,
još daleko od rješenja proturječja zbog kojeg od saveznika traže da
ponesu dio tereta, tj. traže dodatne napore na polju obrane kako bi
se smanjio 'technological gap', dok Washington istodobno traži
pravo da počinje operacije bez pomoći partnera. (...)", piše
Jacques Isnard.