NJ 21. III. TAZ: LJEVIČARI ZA TERORIZAM OPTUŽUJU DRŽAVU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 21. III. 2002. Nova strategija napetosti "Teror se vraća na talijansku političku pozornicu spektakularnim umorstvom: u utorak navečer u samom središtu Bologne ubijen je pred vlastitim vratima s dva metka u potiljak profesor ekonomije Marco Biagi. Predavao je na sveučilištu u Modeni i vraćao se po običaju biciklom kući s kolodvora kad je pao žrtvom dvojice zločinaca koji su po izjavama svjedoka potom pobjegli motorom. 51-godišnji Biagi bio je stručnjak za radno pravo, poznat samo u stručnim krugovima. No, iza kulisa igrao je važnu ulogu. Bio je prijatelj Romana Prodija i savjetovao je već od 1996. g. vlade lijevog centra u pitanjima tržišta rada. Na njegovu se stručnost oslonio i Berlusconijev ministar rada Roberto maroni: Biagi je bio jedan od autora bijele knjige o reformi tržišta rada, koju je u jesen prošle godine objavila talijanska vlada. Vjerojatno baš zato talijanska javnost gotovo uopće ne sumnja da su ubojstvo počinile upravo 'Crvene brigade' iako u početku nije bilo popratnog pisma. Naime, ubojstvo od utorka inscenirano je kao makabrični deja-vu: i Massimo D'Antona, posljednja žrtva pripadnika Crvenih brigada, ubijen 20. svibnja 1999. g., bio je stručnjak za radno pravo i pomagao je tadašnjem ministru rada u funkciji savjetnika. Već osamdesetih godina na meti su se našle osobe istog profila - stručnjaci koji su bili nepoznati širokoj publici ali su sa strateških pozicija surađivali na formuliranju političkih odluka. U tuči terorističkih metaka umrli su stručnjak za nacionalnu ekonomiju Ezio Tarantelli (1984. g.) i stručnjak za ustavno pravo Paolo Ruffilli (1988. g.) a nekolicina drugih teško je ranjena. Zato je Biagi do jeseni prošle godine imao zaštitnu pratnju koju je vlada ukinula u okviru mjera štednje. Sama je žrtva prije samo nekoliko dana tražila osobnu zaštitu - vjerojatno i zato što je u jednom izvješću obavještajne službe istaknuto upozorenje o mogućem atentatu 'u prvom redu na vladine stručnjake i savjetnike'. Doduše, isstražiteljima je potpuno nejasno tko se danas skriva iza naziva 'Crvene brigade'. Poznata su im samo imena 'nepokornih' koji već godinama sjede u zatvoru dok im je identitet aktivnih terorista nepoznat. Pouzdana je pretpostavka da je riječ o raspršenoj šačici malobrojnih boraca koji su sposobni izvesti niz spektakularnih i ciljanih napada. Ovaj su puta brigadisti pokazali krvavu preciznost u izboru žrtve ali i trenutka napada: udarili su u trenutku u kojem je talijanska politička i socijalna klima krajnje napeta zbog vladinih planova o ublažavanju mehanizma zaštite od otkaza. Ove subote najveća talijanska udruga sindikata CGIL pokušat će mobilizirati članove za ogromnu manifestaciju u Rimu, usmjerenu protiv Berlusconijeve vlade. Iako je Marco Biagi u sindikatima i strankama lijevog centra imao i mnogo prijatelja, branio je vladine planove o reformama, ne dijeleći ipak i njezinu konfliktnu orijentaciju - te je time bio predodređen da postane žrtva Crvenih brigada, koje se tim zločinom ponovno žele predstaviti kao samozvana avangarda u talijanskim društvenim sukobima. Doduše, Crvene brigade potpuno su izolirane među talijanskim prosvjednim pokretima. No, u najmanju ruku dijelovi koalicije desnih stranaka i Berlusconijev tisak na svoj način potkrepljuju njihov pogrešan stav. U priopćenju objavljenom na večer ubojstva premijer je odgovornost za ubojstvo svalio na 'jezik građanskog rata' koji koriste njegovi unutarpolitički protivnici. U Berlusconijevu listu Il Giornale zastupnik Forza Italia Paolo Guzzanti proglasio je sve one koji su proteklih tjedana sudjelovali u demonstracijama i ljudskim lancima protiv njegova šefa moralnim suučesnicima ubojica. Pravnik Gino Giugni, teško ranjen 1982. prilikom atentata Crvenih brigada, otvoreno je zagovornike te teze nazvao 'kretenima'. Sasvim drugačije veze otkriva nekadašnji antikorupcionaški državni odvjetnik Antonio Di Pietro, danas aktivan u politici u ulozi Berlusconijeva protivnika. On govori o 'povratku strategije napetosti' - riječ je o strategiji terora kojom su talijanske i inozemne obavještajne službe sedamdesetih godina željeli diskreditirati talijansku ljevicu. Tu tezu zagovara i Luca Casarini, glasnogovornik pokreta neposlušnih, koji vuče korijene iz Autonomnih centara: naime, Casarini je ubojstvo proglasio 'državnim ubojstvom'", prenosi na kraju izvješća Michael Braun.