NYT 20. III. PODJELA JERUZALEMA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. III. 2002. Bliskoistočna solucija "Moramo razgovarati. Jeste li sjeli? O.K., neću okolišati. Kažem otvoreno: nema nikakve šanse da Amerika provede uspješnu srednjeistočnu politiku, bilo da želi izvršiti invaziju na Irak ili činiti bilo što drugo u regiji, osim ako je SAD pripravan na teren poslati američke vojnike, i to bez vremenskog ograničenja, i u Afganistanu i u Izraelu. Ne, nisam poludio. Nema načina da SAD dobije čvrstu podršku za svrgavanje Sadama Huseina u Iraku ako ne može stabilizirati i Izrael i Palestinu, i Afganistan. Ako izbjegnemo ovaj zadatak, Afganistan će se vratiti na ono što je bio prije 11. rujna, samo će sve biti još gore. A ova otvorena afganistanska rana će nas progoniti, kao i američka antiteroristička kampanja, zauvijek. Jedini način na koji se novi Afganistan može učiniti nešto boljim mjestom od onoga kakav je bio prije jest uz pomoć američke vojne prisutnosti koja će podupirati vladu i služiti kao sidro za brojnije mirotvorne snage koje će osigurati naši saveznici. Isto vrijedi i za izraelsko- palestinsko kazalište. Naša dilema tamo je slijedeća: Izrael ne može ostati na okupiranom teritoriju i ostati židovska demokracija. No Palestincima se još uvijek ne može vjerovati da će to područje kontrolirati sami ako se Izrael povuče. Biste li povjerili sigurnost vlastitog susjedstva Jaseru Arafatu? Tako je jedino rješenje to da se Izrael postupno povuče sa Zapadne Obale i iz pojasa Gaze, a njih će zamijeniti zajedničke američko- palestinske snage sigurnosti. Palestinci bi bili odgovorni za unutrašnju sigurnost a zajedničke američko- palestinske snage sigurnosti kontrolirale bi sve granice i ulaze tako osiguravajući da se ne može uvesti nikakvo teško oružje i da palestinska država ne može postati baza za operacije protiv Izraela. Najosjetljivije područje Jeruzalema, Brdo Hrama, štitili bi američki vojnici, dok bi Palestinci imali suverenitet i operacijsku kontrolu nad džamijama a Židovi nad svojim svetim mjestima. Izraelci i Palestinci nemaju resurse, a ni ne vjeruju jedni drugima, da bi ikada bili u stanju sami pronaći put iz ovog problema- posebice ne nakon propasti sporazuma iz Osla. Osim toga, SAD si više ne može priuštiti da ih jednostavno pusti da se nastave međusobno ubijati. To bi potkopalo položaj Amerike na Bliskom Istoku jer bi nas sve više i više Muslimana krivilo za ono što Izrael čini kako bi se zaštitio. Ovo će poticati sve više i više samoubilačkog bezumlja koje će zatim svaljivati na naša leđa. Osim toga, onemogućit će SAD-u obračun sa Sadamom. Oni koji misle kako Izrael treba samo izmoriti Palestince sa sve više vojnih akcija, pa će sve biti u redu, trebali bi obratiti pažnju na nešto što se dogodilo prošlog mjeseca. Palestinci su uništili dva izraelska tenka Merkava tijekom borbi, koristeći, iako domaće, ipak sofisticirane pješačke mine koje su detonirali na najranjivijem mjestu tenkova. Izraelski su generali bili šokirani. Ono što neki ne razumiju jest to da eskaliranje sukoba između izraelskih i palestinskih snaga omogućuje Palestincima da stalno usavršavaju svoju vojnu vještinu. Ovo je prirodan fenomen koji se može zamijetiti u mnogim dugačkim ratovima između tehnološki i vojno sofisticiranijih i manje sofisticiranih vojski. Dugački sukob između Hezbolaha, libanonske milicije, i Izraela na poslijetku je usavršio vještinu Hezbolaha do te mjere da je bio sposoban prisiliti Izrael da se povuče iz Libanona, bez ikakvog sporazuma, mijenjajući omjer broja žrtava između Hezbolaha i Izraela s 10 prema 1 na 1 prema 1. Izrael može ubijati Palestince beskonačno dugo, no to neće promijeniti njegovu osnovnu dilemu- ne može ostati na čitavom svom teritoriju i ostati židovska demokracija i ne može jednostavno otići i opstati kao židovska demokracija. Jedini način na koji može otići bez posljedica jest ako vojnici SAD-a štite njegove granice i granice palestinske države. To je ujedno i jedini način na koji Palestinci mogu dobiti svoju državu. Ako je američkim židovima stalo do Izraela, ako je arapskim čelnicima zaista stalo do Palestinaca, ako se Iračani zaista žele otarasiti Sadama, predsjednika Busha će nagovarati upravo na ovo. Rekao sam vam da morate sjesti", piše Thomas L. Friedman.