WT 14. III. SVE VEĆI JAZ IZMEĐU SAD-A I EUROPE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 14. III. 2002. Izazov NATO-a "Posljednjih se dana može čuti mnogo opaski o zabrinutosti glede relevantnosti NATO-a i općeg stanja obrambenih odnosa SAD-a i Europe. Akcije koje su mogle biti viđene kao trijumfi, (...)kao što je prvo pozivanje NATO-a na klauzulu petog članka koji se odnosi na samoobranu kao reakcija na 11. rujan, odbacuju se kao isprazne geste. Pa ipak, najuspješnije institucije su one su koje su sposobne reagirati na izazove prilagodbom i širenjem u svjetlu okolnosti koje se mijenjaju. S pravim vodstvom na obje strane Atlantika, NATO može stvoriti, na skorašnjem jesenskom summitu u Pragu, sigurnosni okvir za 21. stoljeće koji bi bio od ključne važnosti. Da bi se to moglo učiniti, potrebno je iskreno procijeniti realno stanje. Prvo, jaz između vojne spremnosti Europe i SAD-a je stvaran i sve veći. Ovo se može lako dokazati ako se usporede američki specijalci u Afganistanu i britanski SAS. Što se ljudstva tiče, Britanci su potpuno ravnopravni Amerikancima. No SAS jednostavno ne može djelovati na način na koji američki specijalci mogu. Ne može koristiti vojni zrakoplov Predator jer ga Britanci jednostavno nemaju. Ne mogu udružiti svoje znanje koje prikupe na terenu s informacijama koje pružaju satelit i dojavna služba za taktičke signale jer ih Britanci nemaju. (...) A Britanci su apsolutno najsuvremenije opremljeni od svih naših saveznika. Drugo, Europa jednostavno ne ulaže dovoljno u obranu. Kako sada stvari stoje, proračun za obranu europskih zemalja članica NATO-a smanjio se s 184 milijarde dolara, koliko je iznosio 1995., na 159 milijardi dolara u 2001. godini. Tako da je, u najboljem slučaju, NATO sada savez s članicama koje se mogu svrstati u dvije kategorije. SAD ima naprednu tehnologiju i, stoga, sposobnost voditi ratove u 21. stoljeću. Europljani imaju bitno slabiju vojnu opremu i tehnologiju. Treće, ova ključna razlika u vojnoj spremnosti - i apsolutna nevoljkost europskih zemalja posljednjih godina da to ispravi - potaknula je velike rasprave o budućnosti NATO-a. S jedne strane, NATO je izvanredna institucija, koja osigurava zajedničku obranu za europski kontinent. Vojna rivalstva su potisnuta, stabilnost naglašena. Ako se s Rusijom može ostvariti učinkovit praktični odnos- što je svakako realan cilj- kontinent će imati zajednički sigurnosni sustav prvi puta u svojoj povijesti. No, s druge strane, iako je tako dobra stvar na dohvat ruke, stare navike i strukture NATO-a neće dopustiti preinaku institucije u onakvu kakva bi bila važna za probleme današnjice- i sutrašnjice. NATO se, stoga, mora promijeniti ako želi postati relevantan u svjetlu promjena s kojima su njegove članice suočene, istodobno čuvajući svoju ključnu prednost - europsku stabilnost. Tri koraka su od temeljne važnosti: Prvo, NATO bi trebao priznati da mu trebaju vojne snage brzog djelovanja. Trenutno, samo SAD može rješavati probleme koji utječu na sigurnost NATO-a. Npr., čak na Kosovu, koje je očito dio Europe, snage SAD-a napravile su gotovo sve u početnoj fazi akcije jer smo samo mi imali zrakoplove koje ne može registrirati radar, sigurne komunikacije i najrazličitije precizno streljivo. Početnu fazu koju nismo obavili mi obavili su Britanci koji jedini od svih saveznika imaju krstareće rakete. Da bi prevladao ovaj jaz, NATO bi trebao nadograđivati postojeće institucije, kao što su multinacionalni 'Allied Rapid Reaction Corps' (Saveznički zbor za brzo djelovanje) i utvrditi i zapovjednu strukturu Savezničkih snaga za ekspedicijsko djelovanje (Allied Expeditionary Force). Takve snage, koje bi se usredotočile na komunikacije i pomaganje, bile bi sposobne dopunjavati akcije SAD-a. Drugo, NATO bi trebao i formalno početi nastojanja da se Rusija uključi u zapovjednu strukturu (...). Iako je bilo nekih neslaganja, Rusija je, općenito gledajući, sudjelovala prilično dobro u mirotvornim misijama u Bosni i na Kosovu. NATO bi trebao stvoriti zajedničku brigadu NATO-a i Rusije koja bi mogla biti i dio NATO-ovih Snaga za ekspedicijsko djelovanje. Treće, ništa od gore navedenog neće biti učinkovito ako europske zemlje članice NATO-a ne budu bile sposobne usko surađivati s SAD-om i iskoristiti snagu SAD-a. Da bi se takva suradnja uspostavila, SAD bi unutar svog proračuna za obranu trebao osnovati fond - za početak, 4 milijarde dolara, npr.- koji bi imale i zemlje NATO-a i koji bi bio namijenjen razvoju i dobavi sustava, u najkraćem mogućem vremenskom razdoblju, koji bi pomogli komunikacije i precizno ciljanje. NATO ima učinkovitu, čak i znamenitu, povijest. Nastavak njegovog uspjeha, međutim, zahtijevat će prilagodbu kako bi se mogao nositi s novim izazovima. Ekspedicijski NATO, koji bi bio sposoban vojno surađivati s Rusijom i iskoristiti sofisticiranu tehnologiju 21. stoljeća, to može ostvariti", piše Franklin D. Kramer, koji je od 1996. do 2001. godine bio pomoćnik ministra obrane za međunarodna sigurnosna pitanja.