FRANCUSKA-LE MONDE OD 22.2.02. OSOVINA RIM-LONDON

FRANCUSKA LE MONDE 22.II.2002. Tony Blair želi otkloniti prijetnju francusko-njemačkog europskog modela "Britanski čelnici, konzervativci i laburisti, već godinama sanjaju o 'poligamnoj' Europi, gdje bi svatko birao partnere prema svojim sklonostima i potrebama. Tim se traženjem u priličnoj mjeri može protumačiti sadašnje očijukanje između Tonyja Blaira i Silvija Berlusconija. Dvojica premijera koji ne pripadaju istoj političkoj obitelji, prihvatila su 15.II. u Rimu plan zajedničkog djelovanja, u očekivanju europskog gospodarskog susreta na vrhu u Barceloni (15-16.III). Do tada će se još jednom sastati u Londonu. U tom nečuvenom dvojcu, revniji je predsjednik talijanskog vijeća. Ne samo zato što se javno obraća 'svom prijatelju' Tonyju Blairu koji njega zove tek 'gospodin Berlusconi', već ponajprije zato što ima najviše koristi od tog saveza koji je svečano potvrđen na oltaru gospodarskog liberalizma. Omogućuje mu da se oslobodi razmjerne izoliranosti među petnaestoricom. Jača položaj tog velikog poštovatelja Margaret Thatcher u okršaju sa sindikatima koji su ubrzali njegov pad 1994. Tony Blair koji je ranijih godina potpisivao slične dokumente s nekolicinom drugih predsjednika vlade, imao je to manje razloga da taj diplomatski dar uskrati Silviju Berlusconiju, što stalno, kao i svi njegovi prethodnici, želi otkloniti prijetnju francusko- njemačke premoći koja bi Europu previše usmjerila u pravcu planskog gospodarstva koje je po njegovu mišljenju odveć antiliberalno. Britanski ministar za europska pitanja Peter Hain, otvoreno je to rekao uoči rimskog susreta: 'Zamisao da Europom mogu upravljati Francuska i Njemačka nije samo nepoželjna, već više nije ni provediva. Zato tražimo sličnosti u politici na više područja'. Te sličnosti na više područja koje traži London jako podsjećaju na Europu s promjenljivom geometrijom, ili Europu 'a la carte' koje su tako drage Britancima. Tony Blair očekuje od Silvija Berlusconija da mu pomogne u obrani međuvladine Europe pred njemačkim i francuskim federalističkim iskušenjima. No želi također postići novi cilj koji se više temelji na konsenzusu: ubrzati liberalizaciju europskih gospodarstava kako bi britanski birači lakše prihvatili euro. Zato je Tony Blair u Rimu hvalio prednosti zajedničke valute, nazvavši je 'izvorom' i 'stupom' Unije. Šefovi britanske i talijanske vlade imaju neke zajedničke osobine: pragmatični su, komunikativni i očituju težnje nove srednje klase, premda je prvi veći eurofil od svoje zemlje, a drugi veći euroskeptik od većine Talijana. A napose vjeruju u prednosti liberalnog gospodarstva. To je i sadržaj triju dokumenata koje su potpisali 15.II., u kojima se zauzimaju za liberalizaciju u svim pravcima: prilagodljivost tržišta rada, otvaranje tržišta energije, dovršetak reforme financijskih služba, povoljnije propisi za mala i srednja poduzeća, reformu propisa kojima se uređuje državna pomoć. I sve pod okriljem rasta i zapošljavanja, u suvremenom gospodarstvu. Osovinu Rim-London Silvio Berlusconi bi rado pretvorio u trokut koji uključuje Madrid, čiji predsjednik vlade Jose Maria Aznar, sadašnji predsjedatelj Unije, dosta nadahnjuje obnovu europske desnice. 'Dovršit ću, predviđa, novu Europu koju je započeo Aznar'. Drugim riječima, nada se da će se reforma europskih ustanova dovršiti pod talijanskim predsjedanjem, u drugom polugodištu 2003. I pritom računa na pomoć gospode Blaira i Aznara. No zacijelo će se razočarati. Jer, institucijski pregovori, predviđaju u Londonu, ne bi se trebali završiti, već bi trebali započeti za talijanskog predsjedanja. Kako god bilo, rekao je Peter Hain, savez s Italijom neće biti ni 'ekskluzivno partnerstvo' ni 'početak suparništva s drugima'. Poligamna Europa o kojoj sanjaju Britanci podrazumijeva, po definiciji, da mogu mijenjati partnere u skladu s interesima Albiona", piše J-P.L.