US-palestina-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi IHT 12. III. CLINTONOVO KOCKANJE DOVELO JE DO RATA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE12. III. 2002.Clintonovo kockanje dovelo je do rata"Intenzivni pritisak s ciljem
ostvarenja opsežnog rješenja koji je prije dvije godine izvršila Clintonova vlada doveo je do diplomatske katastrofe u Camp Davidu i sadašnjeg nasilja. Ehud Barak, koji je očajnički želio rješenje koje bi rezultiralo time da ga ponovno izaberu, učinio je pretjerane ustupke kada je posrijedi bio teritorij, što je moglo ugroziti Izrael. Bill Clinton, koji je žarko želio da se zaborave njegovi grijesi, izvršio je pritisak na Baraka da učini još više ustupaka Jaseru Arafatu. Taj Palestinac, kojeg su financirali Saudijci, nakon što je vidio uspaničenog izraelskog čelnika kako bježi, ohrabrio se i počeo tražiti još više. Zamišljajući potpunu pobjedu, otpočeo je teroristički rat protiv civila. To se upravo i dogodilo. Nikakve slatkorječive, nepristrane pristojnosti ne mogu izbrisati te povijesne činjenice. Iako je Clintonov motiv bila Nobelova nagrda, njegovo neprestano posredovanje bilo je kockanje koje je doživjelo spektakularan neuspjeh, utirući put Arafatovom ratu. Ta povijest, koju diplomati
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
12. III. 2002.
Clintonovo kockanje dovelo je do rata
"Intenzivni pritisak s ciljem ostvarenja opsežnog rješenja koji je
prije dvije godine izvršila Clintonova vlada doveo je do
diplomatske katastrofe u Camp Davidu i sadašnjeg nasilja. Ehud
Barak, koji je očajnički želio rješenje koje bi rezultiralo time da
ga ponovno izaberu, učinio je pretjerane ustupke kada je posrijedi
bio teritorij, što je moglo ugroziti Izrael. Bill Clinton, koji je
žarko želio da se zaborave njegovi grijesi, izvršio je pritisak na
Baraka da učini još više ustupaka Jaseru Arafatu. Taj Palestinac,
kojeg su financirali Saudijci, nakon što je vidio uspaničenog
izraelskog čelnika kako bježi, ohrabrio se i počeo tražiti još
više. Zamišljajući potpunu pobjedu, otpočeo je teroristički rat
protiv civila.
To se upravo i dogodilo. Nikakve slatkorječive, nepristrane
pristojnosti ne mogu izbrisati te povijesne činjenice. Iako je
Clintonov motiv bila Nobelova nagrda, njegovo neprestano
posredovanje bilo je kockanje koje je doživjelo spektakularan
neuspjeh, utirući put Arafatovom ratu. Ta povijest, koju diplomati
frenetično guraju pod tepih, sada se izvlači kako bi se iz nje
izvukle lekcije. Jedna je ta da je unilateralni kompromis
popuštanje, koje samo potiče apetit arapskih ekstremista.
Druga je ta da mogućnost intervencije- SAD-a, UN-a ili Europljana-
palestinskim teroristima daje poticaj da produljuju krvoproliće u
nadi da će užasnuti svijet natjerati Izrael da popusti.
Što bi Izrael trebao učiniti da Palestincima da razloga da
preusmjere svog čelnika ili ga zamijene skupinom koja može
kontrolirati Hamas, okončati krvoproliće i stvoriti održivu
državu?
1. Pojasniti da će izraelsko stanovništvo biti agresivno branjeno.
Arape koji vrše invaziju, kao što su to naučile ranije izraelske
generacije, poražava se akcijom koja za cilj ima preduhitriti
protivnika i žestokim protunapadom. Odbiti sav moralni relativizam
koji se tiče 'ciklusa nasilja'. Samo palestinska strana ubija
civile.
2. Koristiti sve prilike za provođenje pregovora(...). No
pojasniti Arapima na samom početku da su uvjeti predaje Baraka i
Clintona daleko od razumnih očekivanja.
3. Poslušati što govori Benjamin Netanyahu. Ako izraelska ljevica
uništi jedinstvo vlade, mogao bi preuzeti kontrolu nad desnicom,
što bi mu vjerojatno priskrbilo pobjedu na izborima. Iskreno
predstavljanje planova bivšeg premijera za uništenje terorizma
dalo bi dodatnu težinu Sharonu kao najboljem autoru privremenog
sporazuma.
4. Poslati veleposlanike u SAD i UN koji na televiziji mogu održati
uvjerljiv govor o tome da su američki rat protiv Al Qaide i rat
Izraela protiv Hamasa jedno.
Kako SAD može pomoći okončavanju ratnog procesa? Odbiti bilo kakve
veze između sadašnjeg arapskog rata s Izraelom i skorog američkog
rata protiv iračkog diktatora. Sadam Husein igra igru koja za cilj
ima dobiti podršku čitavog arapskog svijeta prihvaćajući
palestinske teroriste; svakoj od obitelji bombaša- samoubojica
uručio je više od 60 čekova za 'mučeništvo' u iznosu od oko 10.000
dolara svaki. SAD može zahtijevati i to da Arafat koristi svoju
vojsku kako bi porazio druge terorističke organizacije, tako da
može doći do čvrstog primirja. Obavijestiti ga da se Sharonu neće
nametati nikakav 'Powellov plan'. Umjesto ovog, Arafat bi trebao za
cilj imati privremeni sporazum koji bi bio potpisan u novom
palestinskom glavnom gradu- za koji ne bi trebao očekivati da će
biti Jeruzalem", piše William Safire.