CSM 7. III. ŠTO JE ONO ŠTO SE SKRIVA POD IMENOM TERORIZMA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 7. III. 2002. Definiranje terorizma "Gdje SAD treba nastaviti rat protiv terorizma nakon Afganistana? Obrisi su i dalje nejasni: uspostavili smo novu vladu, unatoč tome što je njena stabilnost upitna; nismo još iskorijenili Al Qaidu a pitanje gdje se točno nalazi Osama bin Laden još uvijek je misterij. U posljednje smo vrijeme ponovno počeli napadati planinska skrovišta Al Qaide i talibana, čak koristimo i američku pješadiju. Pa ipak, vlada pokazuje znakove nestrpljenja da što prije odabere nove mete. Već smo krenuli na Filipine gdje američki vojnici pomažu filipinskim snagama u lovu na 60 terorista. Vlada je poslala helikoptere i vojne trenere u Gruziju, bivšu sovjetsku republiku. Ovo je zahtijevalo reviziju politike prema Čečeniji, koja graniči s Gruzijom i u kojoj je SAD osudila ruske vojne akcije. Sada se čitava situacija gleda u novom svjetlu nakon dojavnih izvješća da Al Qaida pomaže čečenske pobunjenike, no uključivanje američkih vojnika zakompliciralo bi odnošaje s Rusijom. Nakon Filipina i Gruzije, tu je i trio 'osovine zla'- Iran, Irak i Sjeverna Koreja(...). U ovoj skupini, Irak je jasni favorit Bijele Kuće i Ministarstva obrane za što skoriju akciju. Glavni grijeh tria jest promiskuitetna prodaja oružja masovnog uništenja i njihove tehnologije. Kina je oružjem trgovala u jednakoj mjeri, možda i više, kao i tri zemlje, no Bush je Peking posjetio a da tu temu nije ni spomenuo, koliko nam je poznato. Ovdje postoje dvostruki kriteriji; Kina je važnija. George Tenet, direktor CIA-e, osmislio je još jednu skupinu: Kolumbija, Turska i Palestina/ Izrael. Problem Kolumbije nije toliko terorizam koliko civilni rat, koji se vodi već 38 godina, uz terorističke taktike. Ovo je bilo dovoljno da Bijela kuća Kolumbiju izbriše s popisa. Turska, izgleda, rješava svoj problem bez pomoći iz vana. U Palestini, teroristi se razlikuju od vlade jedino po svojim taktikama; a u Izraelu, teroristi su uglavnom vladini agenti. Konačno, general Tommy Franks, američki zapovjednik, predložio je Jemen, gdje je podmetnuta bomba američkom razaraču Cole. Kako definiramo terorizam? 11. rujan svakako. No što još? Ograničavamo li definiciju na korištenje prijetnje ili oružja masovnog uništenja? Takvo oružje ne postoji na Filipinima, u Gruziji, Kolumbiji, Turskoj ili Jemenu. Ili da krenemo dalje i uključimo sabotažu, ubojstvo, palež, ratovanje bandi, nemire na ulicama? Sve navedeno nameće potpitanja glede onoga za što je jasno da je terorizam ( npr. trovanje vode u newyorškom vodovodu) do onog za što je jasno da je predmet kojim bi se trebala baviti lokalna policija ( npr. podmetanje vatre u nečijoj kući radi odmazde). Bush je pozvao sve zemlje svijeta da odaberu stranu u ovom ratu: 'Ili ste s nama ili ste protiv nas.' Tijekom hladnog rata, državni tajnik John Foster Dulles kazao je kako je neutralnost nemoralna. Ovo odražava crno- bijeli pogled na svijet. U vrijeme državnog tajnika Dullesa i tri desetljeća kasnije, doveo nas je do toga da podržavamo neke prijezira vrijedne vlade samo zato što su bile antikomunistički raspoložene i da dijelimo konvencionalno oružje bez ikakvih kriterija onima koje smatramo pozitivcima. Neko od tog oružja sada se koristi za napad na SAD. Zapravo, svijet nije crni ili bijeli; postoji u različitim nijansama sive. Većina zemalja situaciju vidi ovako. Mnoge zemlje koje su podržavale našu reakciju na 11. rujan, uključujući i mnoge naše saveznike, ne žele otići dalje, posebice ako to znači sudjelovanje u ratu. SAD se stoga treba savjetovati sa svojim saveznicima i to ne u okvirima 'ili ste s nama ili ste protiv nas.' Ministar obrane Donald Rusmfeld kazao je da je sila SAD-a potrebna kako bi pomogla disciplinirati svijet- što je recept koji ima zastrašujuće posljedice: uključenost SAD-a kao svjetskog policajca bez kraja na vidiku. Predsjednik Bush je upozorio javnost na dugačak i složen rat, no istovremeno nije pozvao na bilo kakve žrtve osim prihvaćanja sigurnosnih ograničenja kod kuće. Za sada, to su uglavnom ograničenja koja se tiču putovanja zrakoplovima i pristupa vladinim zgradama. S druge strane, predsjednik je pozvao javnost da nastavi dobro živjeti trošeći više, kao proturecesijsku taktiku. Ovo za cilj ima, izgleda, manje ujediniti javnost koliko izbjeći alarmirati javnost. Čudan način vođenja rata", piše Pat M. Holt.