VELIKA GORICA, 22. veljače (Hina) - U povodu 100. broja lokalnoga velikogoričkoga tjednika "Reportera" večeras je priređena prigodna svečanost na kojoj je predstavljena prva knjiga Reporterove biblioteke, "Ja sam na konju" Brace
Vukovića.
VELIKA GORICA, 22. veljače (Hina) - U povodu 100. broja lokalnoga
velikogoričkoga tjednika "Reportera" večeras je priređena
prigodna svečanost na kojoj je predstavljena prva knjiga
Reporterove biblioteke, "Ja sam na konju" Brace Vukovića. #L#
U knjizi su sakupljene Vukovićeve kolumne objavljivane u tom listu
pod nazivima "Bracin dnevnik" i "Ivekov uradak".
Braco Vuković je kroničar jednog vremena, novinar koji u sredini u
kojoj živi - Turopolje, Velika Gorica, ima svog sugovornika u Štefu
iz Šiljakovine. Štef je mali građanin, seljak, čovjek iz naroda
koji govori iz vjekovnog narodnog iskustva o vlasti, životu,
političarima, o onome što muči običnog čovjeka, istaknuo je jedan
od recenzenata knjige, dekan Fakulteta političkih znanosti u
Zagrebu Ivan Šiber.
To su gorki zapisi umotani u celofan humora i upravo time britka
kritika naše svakodnevice, napisao je u recenziji Šiber.
U uradcima malog Iveka iz trećeg B razreda Vuković, kroz Ivekovo
dječje viđenje i maštu, progovara, pak, o tipičnoj hrvatskoj
obitelji s dvoje djece na rubu egzstencijalnog minimuma. Za svoju
obitelj sam Ivek kaže da je "čudo hrvatske naive", jer je njegova
mama pravi umjetnik koji od zelja, krumpira i repe zna napraviti 30
vrsta jela.
"Kaj to nije umetnost?" pita Ivek, koji govori i piše na kajkavštini
što knjizi daje poseban šarm svojstven malom turopoljskom mjestu.
Recenzent Goran Popović navodi da je knjiga "Ja sam na konju"
svojevrsno ogledalo društveno-poliltičke zbilje proteklih
godina. U Ivekovu uradku na iznimno duhovit način Vuković je pratio
tragediju i komediju jedne obične prosječne goričke ili neke druge
obitelji, čiju vječnost osigurava to što njihov život nije
filozofija nego neprirodno stanje u koje ih je vlast i politika
ugurala mimo njihove volje.
Sva ta zbivanja prelamaju se kroz još neiskvarene oči maloga Iveka
i, kako kaže recenzent Šiber, čitatelj se ne može oteti primisli da
je taj mali Ivek zapravo Braco Vuković kojemu su roditelji, davši mu
to ime, zauvijek namijenili dječji, iskreni pogled na svijet.
Sam autor Vuković kaže da je sve zajedno, u ova čudna vremena,
ukoričio i zato da možda i sami pomislimo "kamo sve to vodi". Nisam
zato ni previše filozofirao, niti istraživao, već jednostavno
"rastvarao" dvojbe, ubilježio nelogičnosti, glupost,
zanimljivost, duhovitost ili tužnu zgodu. Čitatelj se pita otkud
takav svojevrsni dnevnik, a Vuković priznaje da mu je dugogodišnja
"prisilna novinarska apstinencija" jednostavno napunila
akumulator, da mu je manjkala redakcija i da mu je među mladosti
"Reportera" i Radio Velike Gorice, u čijem je List sastavu, bilo
super.
Braco Vuković bio je dugogodišnji novinar i urednik na Televiziji
Zagreb. Rodio se 1948. u Sinju, a u stilu svog Iveka iz III.b kaže da
mu se toga dana sve smračilo, te da je bio vunderkind i s dvije i pol
godine znao čitati.
"Reporter" je jedini lokalni tjednik u Zagrebačkoj županiji, a
izlazi od siječnja 2000. godine, rekao je na prigodnoj svečanosti
direktor Radija Velika Gorica Dražen Barišić.
(Hina) sšh jn