NJ 4.II.-TAZ-MMF

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 4. II. 2002. Smrdi na manevar odvraćanja pozornosti "Šef MMF-a Horst Koehler optužuje bogate zemlje za egoizam, jer svoja tržišta ne otvaraju zemljama u razvitku. To je točno i pokazuje da o starom, ranije alternativnom zahtjevu za 'trgovinom umjesto pomoći' u međuvremenu vlada široki konsenzus - za to je čak i svjetski monetarni fond. Ali ma koliko treba pozdraviti Koehlerov prigovor, on smrdi na manevar odvraćanja pozornosti. Jer MMF nije mjerodavan za trgovinu nego za financije. A tu je u posljednje vrijeme mnogo toga napravio krivo. To ovih tjedana pokazuje kriza u Argentini. Ako je Koehleru na srcu sudbina zemalja u razvitku, trebao bi u vlastitoj kući neke stvari dovesti u red. Fond najprije mora promijeniti uvjete pod kojima zemljama u razvitku daje kredite. Do sada je previše ustrajao na uravnoteženim proračunima i stabilnom novcu. U Argentini se ipak pokazalo da to istjeruje vraga inflacije i belzebuba recesije. Nekoliko se Argentinaca obogatilo, ali većina je osiromašila. Umjesto da kruto ustraje na svojem programu, bilo bi bolje da se MMF prilagodi razvitku u zemlji, naime bankrotu tvrtaka i sve većoj nezaposlenosti: precijenjeni argentinski pezo morao je padati postupno a cilj štednje trebalo je olabaviti. Još gore: MMF je uvijek novim kreditima varao svijet da je Argentina platežno sposobna. Na posljetku su ti krediti fonda doveli samo do toga da se ulagačima novca jamčila njihova dobit. Razvitku zemlje nisu pridonijeli. Umjesto toga svjetski bi monetarni fond morao zemljama u razvitku dati na raspolaganje kapital kojim će platiti kredite poduzećima koja bi zatim mogla otvarati radna mjesta. Osim toga slučaj Argentine pokazuje sljedeće: državama treba dati međunarodno pravo na prezaduženost. To je jedina šansa za visoko zadužene zemlje da se oslobode tereta kamata i otplata i da se mogu razvijati. Stvar je MMF-a kao najvišeg međunarodnog financijskog tijela da se zalaže za ta prava", zaključuje Katharina Koufen.