IT-29.I.LA REPUBBLICA - O PAPI

ITALIJA LA REPUBBLICA 29. I. 2002. Katolička država koju sanja Wojtyla "Pripremimo se na najgore: na republiku utemeljenu ne na krhkim i uvijek opozivim člancima Ustava, nego na vječnim načelima Katoličke crkve. Na republiku, dakle, u kojoj će biti zabranjeni , tek za početak, rastava, pobačaj, oni koji ne prihvaćaju bezgrešno začeće, i u kojoj će vještice (ima ih, ima ih još, dovoljno je naći ih...) biti poslane na lomaču zajedno s onima koji hule Boga, s hereticima i sljedbenicima Giordana Bruna. Pripremimo se na najgore. Na 'fundamentalističku' ili 'talibansku' republiku, kako hoćete, u kojoj će vjerska načela biti pretvorena u državni zakon, u kojem će sve ono što je 'grijeh' za Crkvu, biti 'zločin' za sud. Čvrsta osuda koju je jučer Papa izgovorio za 'ranu rastave', strastvena obrana neraskidivosti braka, nije novost. I izgleda u potpunosti legitimnom, štoviše, normalnom u ustima nekog svećenika. No to je prvi put, to je novost, da je nakon osude rastave uslijedio poziv 'pravnim djelatnicima', sucima i odvjetnicima, da kao, katolici vjernici, moraju izbjeći 'biti osobno umiješani u suradnju pri rastavi'. Radi se dakle o pozivu na 'prigovor savjesti' kojega naš zakon ne predviđa (ili točnije koji je predviđen u samo jednom slučaju, onome prekida trudnoće, za liječnike i medicinsko osoblje). (...) No, ne može ne zabrinjavati ovo ponovljeno ustrajavanje Pape da diktira, katolicima, bili oni liječnici, ljekarnici, odvjetnici suci, određena pravila ponašanja koja su u protivnosti talijanskom zakonu. Dakle, dvije su pretpostavke. Ili Papa zamišlja talijanske katolike kao manjinu koju treba zaštititi u provođenju svojih načela i tradicija (kao što čini muslimanka zajednica kada traži pravo na mnogoženstvo ili ono da kolje stoku po svojim običajima); ili sam Papa predlaže postupno smanjivati prostore primjene talijanskog zakona sve do nametanja svima nama normi koje Crkve ocjenjuje jedinim ispravnim. A to je, očito, naš slučaj. Da se razumijemo: Crkvi neće bit lako, predložiti i postići ovu promjenu pravca, taj pravi skok unatrag prema vjerskoj državi.(...) No Papa, kada govori o moralu, obitelji, rastavi, pobačaju, ne govori samo Italiji. Govori i Europi, svim onim zemljama u kojima se šire običaji i životne navike s kojima se Crkva ne slaže i koje osuđuje; ne samo pobačaj ili rastava, nego i izvanbračne i homoseksualne zajednice, i mogućnost da ti parovi usvoje djecu. Europa (pa i Poljska...) ide dosta drukčijim putem od onog kojega bi htio Papa. U nacrtu Povelje prava odobrenom u Laekenu ne spominje se, primjerice 'vjersko nasljeđe i baština' koje bi bilo dio našeg identiteta. Francuzi, u ime laicizma svojih nacionalnih i nadnacionalnih institucija, energično su se suprotstavili prihvaćanju formule koja bi mogla otvoriti put određenju koje bi bilo restriktivnije prema osobnim slobodama i načinima života koje netko bira. Gianfranco Fini, osjetljiviji spram poziva Svete Stolice, je međutim već izjavio da će 'talijanska vlada učiniti sve što je moguće kako duhovne vrijednosti ne bile marginalizirane u budućem europskom ustavu'. Sve u svemu, o laicizmu, i opasnostima povratka fundamentalizmu raspravljat će se i u Europi", piše Miriam Mafia.