WT 28. 1. ARGENTINSKI OČAJ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 28. 1. 2002. Smanjiti dug Argentini? "Unatoč sve težoj gospodarskoj krizi, Međunarodni monetarni fond za sada se opirao pozivima za smanjenje duga u vrijednosti od barem 15 milijardi dolara. MMF izgleda shvaća kako bi ovakva 'pomoć' u najboljem slučaju bila samo dodatak neodrživom dugu zemlje. No kako to iskustva iz drugih kriza pokazuju, dužnosnici američke Državne pričuve i MMF-a mogli bi popustiti sve većim institucionalnim i političkim pritiscima da posude novac. To bi bila greška. Argentina nije, kao što su to tvrdili neki, slučaj zemlje koja je prihvatila mjere slobodnog tržišta, nametnute iz Washingtona, i sada zaslužuje da ju se izbavi. Izbavljanje Argentine smanjilo bi odgovornost i mogućnost za bolji gospodarski učinak zemlje. Argentinske reforme provedene ranih 1990-tih- nastale iz neuspjelih prošlih politika - bile su hrabre no nepotpune. Tako je MMF u pravu kada ističe kako su argentinski problemi stvoreni uglavnom u Argentini. Ukupna potrošnja vlade u tom se desetljeću udvostručila, uvelike nadmašujući gospodarski rast, a zemlja je izgubila interes za reformu do polovice 1990-tih. Jedini uvjet MMF-a koji je Argentina ispunila bilo je povećanje poreza - koji su znatno viši od onih u SAD-u. Pa ipak, MMF je nastavljao posuđivati od sredine 1990-tih do onda kada je kriza s dugom postala neizbježna. MMF-ova doktrina spašavanja ohrabrila je neodgovorni privatni sektor koji je posuđivao Buenos Airesu (...). U roku od jedne godine, MMF je odobrio spašavanje argentinske vlade i njenih zajmodavaca, što ga je stajalo 48 milijardi dolara. Nije ni čudo da većina Argentinaca s pravom MMF gleda kao na dobročinitelja povlaštene elite. Da MMF još jednom priskoči u pomoć, potkopao bi odgovornost s kojom bi se Buenos Aires trebao suočiti. Kao čelnici u Kongresu i u argentinskim pokrajinama, članovi stranke novog predsjednika Eduarda Duhaldea odigrali su veliku ulogu u dramatičnom rastu vlade tijekom prošlog desetljeća. Sam je Duhalde povećao deficit pokrajine Buenos Airesa deset puta do vremena kada je otišao s položaja gradonačelnika 1999. godine. MMF ne bi pomogao niti gospodarstvu. Duhaldeovu retoriku koja za sadašnju krizu optužuje gospodarsku otvorenost prati i populistička politika. Njegova odluka da uspostavi kontrolu nad pesom devaluirajući ga stvorila je financijsku krizu i 'otvorila vrata pakla', prema riječima Daniela Maggiola iz 'Fundacion Libertad' iz Rosaria. U zemlji u kojoj se dugovanja najvećim dijelom mjere u dolarima, devaluacija znači bankrot. No Duhalde je nastojao izbjeći tu zavrzlamu stvarajući drugu. Novim zakonom koji Argentincima dopušta ne platiti u potpunosti svoje zajmove i režije, predsjednik je pokušao prebaciti troškove devaluacije na banke i mnoge strane tvrtke. Tako je vlada prepisala ugovore o dugu između privatnih entiteta bezočno kršeći (...) prava o privatnom vlasništvu. Devaluacije često nanose štetu ukupnoj gospodarskoj aktivnosti, no vladine greške rijetko se prenose u privatni sektor u tolikoj mjeri. Cijena u smislu mogućnosti za razvoj Argentine osjećat će se još mnogo godina. Potezi vlade prisilili su banke, koje su još uvijek potpuno odgovorne za svoje dugove, na bankrot. Vlada je (...) zamrznula i bankovne račune, blokirajući gospodarstvo i razbjesnjevši Argentince. Duhalde otkriva kako je teško biti populist bez novca koji je nužan da bi se financirali populistički projekti. MMF ne bi trebao uskočiti i popuniti tu prazninu. Da to učini, samo bi ponovio neuspjela spašavanja iz prošlosti, kao što su ona provedena u Indoneziji i Rusiji, gdje su vlade koje su dobile novac pokazale malo interesa za ozbiljne reforme. Čak i klasične tvrdnje koja ide u prilog novčanoj pomoći - da je potrebna kako bi spriječila zarazu i zaustavila sustavnu međunarodnu financijsku krizu - u ovom slučaju nema. Kako je argentinska kriza kronika unaprijed predviđene krize, nije iznenadila tržišta diljem svijeta. Ako ne bi trebao pružiti financijsku pomoć, što MMF može učiniti? Trebalo bi ga se držati odgovornim za zajmove koje je davao. Trebao bi prihvatiti vlastite gubitke u Argentini, kao što sada potiče privatne zajmodavce da učine isto u nadolazećim pregovorima o dugu. Takvo smanjenje moglo bi biti znatno jer Argentina duguje MMF-u 14 milijardi dolara, koje bi uglavnom trebala platiti ove i slijedeće godine. No samo smanjenje duga neće pomoći Argentini. Zemlja bi mogla odabrati prelazak na dolar kao svoju najbolju monetarnu opciju. Zaista, Buenos Aires tek treba utvrditi vjerodostojnu valutu i zdravi gospodarski program. Samo tada će banke shvatiti kako je izvedivo dobiti kredit i ponovno pokrenuti gospodarstvo. Do tada, mogućnost da se banke mogu izvući s potpunim gubitcima mora biti otvorena. To je jedini način na koji se Buenos Aires, MMF i same banke može održati poštenima", piše Ian Vasquez.