FRANCUSKA: POLEMIKE OKO ANTISEMITIZMA

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 27. siječnja (Hina) - Porast antižidovskog nasilja i incidenata u Francuskoj od početka ustanka na palestinskim autonomnim teritorijima te niz afera u francusko-izraelskim odnosima otvorili su u francuskoj javnosti polemiku o antisemitizmu. #L# Od 10. listopada 2000. kad je u gradu Trappes, blizu Pariza, uništena sinagoga - što je prvi takav slučaj od Drugoga svjetskoga rata - pa do listopada prošle godine, kad je u Marseilleu zapaljena jedna židovska škola, Nacionalno je konsultativno povjerenstvo za ljudska prava zabilježilo 116 teških slučajeva antisemitskog nasilja: od verbalnih ispada i premlaćivanja rabina pa do skrnavljenja groblja i napada molotovljevim koktelima na sinagoge i druge židovske simbole. "Francuska je najgora među zapadnim zemljama kad je u pitanju antisemitizam", izjava je zamjenika izraelskog ministra vanjskih poslova Michaela Melchiora s početka ove godine, koja je "šokirala" francusku javnost. Na tragu te izjave ne čudi što mediji, posebno tjedni i dnevni tisak, posvećuju zadnjih dana veliki prostor i posebne priloge pitanju antisemitizma. Rješenju polemike između Pariza i Jeruzalema oko antisemitizma sigurno nije doprinjelo odbijanje francuskog veleposlanika u Izraelu Jacquesa Huntzingera da nakon 11. rujna stavi znak jednakosti između Bin Ladenova terorizma i palestinskog nasilja što mu je priskrbilo epitet "višijevskog poslanika". Nasilje antisemitskoga karaktera, smatra francuska vlada, je u padu u prošloj godini u odnosu na 2000. kad je bio zabilježen najveći porast. Sama židovska zajednica je podijeljena na one koji napade na židovske interese vide sastavnim dijelom raširenog nasilja i delikvencije, i na one koji u tome vide "novu formu stare mržnje", "novu judeofobiju". Kako kaže Theo Klein, bivši predsjednik CRIF (Predstavničkoga vijeća židovskih ustanova u Francuskoj) koji zastupa prvo stajalište, "oni koji napadaju rabine, to su isti oni koji nasrću i na policajce, vatrogasce ili nastavno osoblje". Druga struja naglašava pak podatak kako je antižidovsko nasilje pogodilo i druge zapadne zemlje, od Norveške do Italije, od Velike Britanije do Sjedinjenih Država, ali se čak trećina svih incidenata zbila na francuskom teritoriju. Ukazuje čak na nove fenomene: na antisemitizam ljevice i antiglobalističkih pokreta, na "antikapitalističko" i "mistično propalestinsko" stajalište, ali i na izborne kalkulacije. "S obzriom da u Francuskoj ima 5 do 6 milijuna Muslimana i samo 600 tisuća Židova, jasno je da je muslimanska zajednica bolje uvažavana", kaže veliki rabin Sitruk. Analitičari ukazuju na promjene i u samoj židovskoj zajednici u zadnjih godinu dana. Najdesniji elementi, bezpogovorni branitelji izraelskog premijera Ariela Sharona, zastupaju zatvoreni komunitarizam, koji je protivan načelima francuskog republikanizma i univerzalnog poimanja građanina. Oni vrše, kako kaže Julien Dray, socijalistički zastupnik u parlamentu, i sam židovskoga porijekla, svojevrsni "intelektualni terorizam", prozivaju medije i optužuju ih za "šutnju", napadaju vlasti za vođenje "skandalozne propalestinske politike", pokušavaju izmisliti novi "demokratski centralizam", "novu službenu liniju francuskog judaizma", i to "oko stavova Sharonove vlade, mada se upravo u Izraelu oko toga vodi stalna i žestoka polemika, čak i u samoj vladi". Dodatno je raspirila strasti rasprava koja je izbila oko knjige provokativnog naslova: "Imaju li Židovi budućnost?" dvojice židovskih autora, Jean-Christopha Attiasa i Esther Benbasse, koji spočitavaju jednom dijelu francuske židovske zajednice da "svuda vidi antisemitizam". (Hina) fc maš