FR-AF-GB-obnova-Vlada-Diplomacija-Financijsko-poslovne usluge-Graditeljstvo FRANCUSKA-LE MONDE 24.1. KAKO BOGATI POMAŽU SIROMAŠNE FRANCUSKALE MONDE24.I.2002.Škrta Francuska"Afganistan u svojoj nesreći ima malo i sreće. Zahvaljujući
novoj geostrateškoj važnosti, dobio je veliku gospodarsku pomoć. Europska unija, Sjedinjene Države i Japan, ali i susjedni Iran i Pakistan, koji su se 22.I. okupili u Tokiju, odlučili su izdvojiti 4,5 milijarde dolara za obnovu Afganistana. Neka su obećanja dugoročna: ništa ne jamči da će se preliti u zveket novca. Francusko je obećanje sigurno: nešto više od 24 milijuna dolara (plus humanitarna pomoć). No brojka ipak iznenađuje: stavlja Francusku u toj stvari na začelje najbogatijih zemalja. I potvrđuje neugodnu težnju: Francuska je razvijena zemlja koja nije velikodušna u pomoći razvoju.To je utoliko čudnije, što je Francuska odavno drugima davala pouke o tom pitanju. Upravo je ona zadnjih deset godina s razlogom upozoravala na opasnost od stalnog smanjenja državne pomoći razvoju (APD). Takozvani washingtonski 'liberalni' konsenzus - američko ministarstvo financija, Svjetska banka i Monetarni fond -smatrao je državnu pomoć rupom bez dna. Zamijenit će ju privatni
FRANCUSKA
LE MONDE
24.I.2002.
Škrta Francuska
"Afganistan u svojoj nesreći ima malo i sreće. Zahvaljujući novoj
geostrateškoj važnosti, dobio je veliku gospodarsku pomoć.
Europska unija, Sjedinjene Države i Japan, ali i susjedni Iran i
Pakistan, koji su se 22.I. okupili u Tokiju, odlučili su izdvojiti
4,5 milijarde dolara za obnovu Afganistana. Neka su obećanja
dugoročna: ništa ne jamči da će se preliti u zveket novca. Francusko
je obećanje sigurno: nešto više od 24 milijuna dolara (plus
humanitarna pomoć). No brojka ipak iznenađuje: stavlja Francusku u
toj stvari na začelje najbogatijih zemalja. I potvrđuje neugodnu
težnju: Francuska je razvijena zemlja koja nije velikodušna u
pomoći razvoju.
To je utoliko čudnije, što je Francuska odavno drugima davala pouke
o tom pitanju. Upravo je ona zadnjih deset godina s razlogom
upozoravala na opasnost od stalnog smanjenja državne pomoći
razvoju (APD). Takozvani washingtonski 'liberalni' konsenzus -
američko ministarstvo financija, Svjetska banka i Monetarni fond -
smatrao je državnu pomoć rupom bez dna. Zamijenit će ju privatni
kapital. Liberalizacija financijskih tokova privući će ulaganja u
Trećem svijetu.
To je vrijedilo za neke zemlje, napose u Aziji, ali ne i za
najsiromašnije među siromašnima, osobito u Africi. Oni su bili
dvostruke žrtve: nepostojanja privatnog ulaganja i smanjenja
državne pomoći razvoju... Novi 'konsenzus' Jamesa Wolfensohna,
predsjednika Svjetske banke, ili Marka Mallocha Browna, ravnatelja
UN-ova programa za razvoj, kaže da je državna pomoć nezamjenjiva.
Samo ona može financirati ustroje za praćenje privatnog ulaganja.
Francuska je imala pravo. Ali nije svoje riječi pretvorila u djelo.
Naprotiv, pokazuje neobičnu škrtost. Premda su bogate zemlje 1970.
odlučile da će za APD izdvojiti 0,7 posto BDP-a, u prosjeku mu
namjenjuju tek 0,2 posto. Pariz nešto malo prednjači, s nešto više
od 0,3 posto, što doista nije 'francuska posebnost'. A tendencija
pada je stalna.
Francuski je APD od 1997. pao za 32 posto izraženo u dolarima; 1999-
2000. stvarni je pad iznosio 3,2 posto, dok je Velika Britanija,
zahvaljujući naporima laburista Tonyja Blaira, sustigla
Francusku. London povećava proračun za pomoć; Pariz ga stalno
smanjuje. G. Blair jednostavno kaže: Europa ne može živjeti u miru
okružena oceanom afričke i okolne bijede.
Dominique Strauss-Kahn koji je osamljen, barem što se tiče te teme,
u svojoj zadnjoj knjizi nudi europski plan za svekoliku pomoć
razvoju: barem 0,5 posto BDP-a Europske unije. Trebalo bi ga
poslušati: u Bruxellesu, a ponajprije u Parizu", piše u uvodniku
lista.