FRANCUSKA-LE MONDE 24.1. KAKO BOGATI POMAŽU SIROMAŠNE

FRANCUSKA LE MONDE 24.I.2002. Škrta Francuska "Afganistan u svojoj nesreći ima malo i sreće. Zahvaljujući novoj geostrateškoj važnosti, dobio je veliku gospodarsku pomoć. Europska unija, Sjedinjene Države i Japan, ali i susjedni Iran i Pakistan, koji su se 22.I. okupili u Tokiju, odlučili su izdvojiti 4,5 milijarde dolara za obnovu Afganistana. Neka su obećanja dugoročna: ništa ne jamči da će se preliti u zveket novca. Francusko je obećanje sigurno: nešto više od 24 milijuna dolara (plus humanitarna pomoć). No brojka ipak iznenađuje: stavlja Francusku u toj stvari na začelje najbogatijih zemalja. I potvrđuje neugodnu težnju: Francuska je razvijena zemlja koja nije velikodušna u pomoći razvoju. To je utoliko čudnije, što je Francuska odavno drugima davala pouke o tom pitanju. Upravo je ona zadnjih deset godina s razlogom upozoravala na opasnost od stalnog smanjenja državne pomoći razvoju (APD). Takozvani washingtonski 'liberalni' konsenzus - američko ministarstvo financija, Svjetska banka i Monetarni fond - smatrao je državnu pomoć rupom bez dna. Zamijenit će ju privatni kapital. Liberalizacija financijskih tokova privući će ulaganja u Trećem svijetu. To je vrijedilo za neke zemlje, napose u Aziji, ali ne i za najsiromašnije među siromašnima, osobito u Africi. Oni su bili dvostruke žrtve: nepostojanja privatnog ulaganja i smanjenja državne pomoći razvoju... Novi 'konsenzus' Jamesa Wolfensohna, predsjednika Svjetske banke, ili Marka Mallocha Browna, ravnatelja UN-ova programa za razvoj, kaže da je državna pomoć nezamjenjiva. Samo ona može financirati ustroje za praćenje privatnog ulaganja. Francuska je imala pravo. Ali nije svoje riječi pretvorila u djelo. Naprotiv, pokazuje neobičnu škrtost. Premda su bogate zemlje 1970. odlučile da će za APD izdvojiti 0,7 posto BDP-a, u prosjeku mu namjenjuju tek 0,2 posto. Pariz nešto malo prednjači, s nešto više od 0,3 posto, što doista nije 'francuska posebnost'. A tendencija pada je stalna. Francuski je APD od 1997. pao za 32 posto izraženo u dolarima; 1999- 2000. stvarni je pad iznosio 3,2 posto, dok je Velika Britanija, zahvaljujući naporima laburista Tonyja Blaira, sustigla Francusku. London povećava proračun za pomoć; Pariz ga stalno smanjuje. G. Blair jednostavno kaže: Europa ne može živjeti u miru okružena oceanom afričke i okolne bijede. Dominique Strauss-Kahn koji je osamljen, barem što se tiče te teme, u svojoj zadnjoj knjizi nudi europski plan za svekoliku pomoć razvoju: barem 0,5 posto BDP-a Europske unije. Trebalo bi ga poslušati: u Bruxellesu, a ponajprije u Parizu", piše u uvodniku lista.