FRANCUSKA-LES ECHOS OD 13.1.02. O BERLUSCONIJEVOJ ITALIJI

FRANCUSKA LES ECHOS 13. I. 2002. Kamo ide Berlusconijeva Italija? "Ruggierov opoziv nije prvi Berlusconijev pogrješan korak. Daleko od toga. No to je prvi put da međunarodni ugled svoje zemlje tako otvoreno žrtvuje zaštiti unutarnjih interesa. Žrtvujući svog ministra najvećeg eurofila u zamjenu za potporu Sjevernog saveza Umberta Bossija, 'Il Cavaliere' je zacijelo htio otjerati utvaru pada prve vlade u prosincu 1994., nakon sedam mjeseci i dvanaest dana vladavine. No operacija je pogibeljna. Grubo se oslobodivši 'ambasadora' Renata Ruggiera, Silvio Berlusconi nije samo postigao to da ga čitav svjetski tisak prikiva na stup srama (uz časnu iznimku 'Wall Street Journala'), već je izgubio dragocjenu potporu Agnellija, zvanog Avvocato, počasnog predsjednika najvećeg talijanskog industrijskog poduzeća. To je pravi medijski poraz za 'Sua Emittenzu', medijskog magnata koji je velik dio popularnosti izgradio zahvaljujući reklamnim spotovima i televizijskim nastupima. No nije sigurno da je zbog Ruggierovog pada izgubio ijedan glas među 'casalinghama' (kućanicama), umirovljenicima i praktičnim katolicima koji su bili jezgra biračkog tijela Kuće slobode u svibnju prošle godine. To je tajna Berlusconijeve Italije čija je javnost naučila biti nepovjerljiva prema političarima do te mjere da ponajprije traži stabilnu vladu, pa bila ona doista netipična. Francuski je ministar Pierre Moscovici uzalud prijetio 'Il Cavalieru' izopćenjem, milanski taksisti nisu mogli razumjeti prave razloge te velike prekoalpske hladnoće. Premda priznaju da, po zdravoj logici, Berlusconijev boravak u Farnesini ne bi trebao previše trajati. (...) Ustvari, Renato Ruggiero je puno više žrtva zamršene ravnoteže unutar koalicije desnog centra u Centru sloboda, nego prva žrtva eura. Prva je izlika omogućila prvaku Sjevernog saveza da se oslobodi tog lažnog tehnokrata čiji je pokrovitelj bio međunarodni establishment. Kome koristi zločin? Vođa Saveza, Umberto Bossi, strašna mješavina populista i federalista, može, dakako, pripisati sebi pobjedu Padanije nad tehnokracijom Farnesine. No pravi veliki pobjednik je ministar gospodarstva Giulio Tremonti, 'euro- mlakonja' protiv svoje volje, koji je sada glavna sveza između Forza Italije i Saveza. Premda odlučno odbacuje etiketu 'euroskeptika' koja mu je malo prebrzo nalijepljena, Giulio Tremonti je institucijski ekonomist u duši. Uvjeren da je prva zadaća ojačati Europsku središnju banku, nije daleko od mišljenja da je uvođenje papirnog eura u početku bilo populistička i demagoška odluka s prevelikim očekivanjima. Slobodan pad talijanskog ugleda u inozemstvu objektivna je činjenica koja se svakodnevno dade utvrditi. Reforma Farnesine tu ne može učniti ništa, sve dok 'Il Cavaliere' daje prednost potpori Saveza pred dosljednošću svoje europske politike. 'Corriere della Sera' u glasovitom sukobu interesa predsjednika Vijeća - koji je i dalje vlasnik medijskog carstva sa stvarnim nadzorom nad šesterim glavnim televizijskim postajama u Italiji - s razlogom vidi 'glavni uzrok teških problema u međunarodnom ozakonjenju njegove vlade'. (...) Ruggierov je pad svakako gubitak za Europu, ali još treba čekati odluku njegova nasljednika da bi se vidjelo glasuje li odlučno Berlusconijeva Italija za strategiju izolacije. U tom smislu, izbor predsjednika Nacionalnog saveza Gianfranca Finnija, premda je 1994. jasno prekinuo s rasizmom i antisemitizmom bivše neofašističke stranke MSI-ja, nije jako dobar znak", piše dopisnik lista iz Milana Pierre de Gasquet.