WT 9. I. ŠTO NE/DONOSI EURO?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 9. I. 2002. Je li netko za euro? "Zajednička europska valuta debitirala je na Novu Godinu na europskom kontinentu uz mnogo halabuke, čak i euforije, no nećete pronaći mnogo eura u opticaju u ovom dijelu svijeta, barem ne još. U Winchesteru, drevnoj prijestolnici Hampshirea (a nekoć i Engleske), zadnji put su zajedničku europsku valutu koristili rimski vojnici prije približno tisuću i pol godina. Čini se da u Engleskoj ne postoji mnogo interesa dodatno se zbližiti s ovim najnovijim europskim hirom. Ovdje je britanska funta gordo i čvrsto ukorijenjena, što je sasvim sigurno tipično za Britance kao naciju. Iako bi laburistička vlada premijera Tonya Blaira voljela da je drugačije, stavovi se moraju uvelike promijeniti prije no što referendum o usvajanju eura bude imao šanse rezultirati usvajanjem zajedničke europske valute. (S druge je strane, pak, potpuno nezamislivo da bi Blair mogao sazvati referendum a da nije potpuno siguran u rezultat.) Što ne znači da trgovci diljem Britanije nisu prihvatili zajedničku europsku valutu. 'Prihvaćamo euro' piše na sjajnim plavim naljepnicama na vratima 'Marks & Spencer'-a u glavnoj trgovačkoj ulici Winchestera. Prihvaćaju ga i brojne druge trgovine, a neki su trgovci postali prilično kreativni u svojim preračunavanjima jedne valute u drugu. Brojni britanski mediji slali su svoje izvjestitelje s džepovima punim eura u kupovinu, pa je otkriveno kako cijene drastično variraju na različitim kupovnim mjestima. Tečaj državne banke, 'The Bank of England', 1. je siječnja iznosio 1.63 u odnosu na funtu, no plaćanje u eurima uvijek je skuplje, ponekad i znatno. Tabloid 'The Sun' otkrio je da su cijene ponekad povišene i za 320 posto. Cijena table čokolade Cadbury, primjerice, plaćena u eurima, s 1.25 funti raste na 2.21 funte. Vožnja londonskim taksijem s 10 funti raste na približno 15 - kako bi se pokrio trošak pretvorbe valute, objasnio je jedan taksist. Cijena samog 'The Sun-a' raste s 30 posto u knjižnici 'WH Smith' na čak 1.26 funti. Političari i u Britaniji i u Danskoj, koje su odbile prihvatiti euro na referendumu koji je održan prošle godine, vjeruju kako će kada euro jednom bude uvelike u opticaju, tako što će ga turisti iz susjednih zemalja prenositi diljem kontinenta, antagonizam naroda ovih zemalja će nestati. Peter Hain, britanski ministar za Europu, tvrdi: 'Ne vjerujem da ćemo biti u stanju još dugo održavati gospodarstvo paralelne valute. Sumnjam u to, no vrijeme će pokazati.' Dok se političari zalažu za uvođenje eura, u obje zemlje, međutim, protivljenje naroda euru odražava duboko ukorijenjenu rezerviranost prema europskom federalizmu, čiji je glavni očiti simbol zajednička valuta. Christopher Fildes ljutito ističe u 'the London Spectator'-u: 'Papirnate novčanice i kovanice eura nisu nikakav argument zbog kojeg bismo se trebali odlučiti prihvatiti novu valutu... Najpodmuklija tvrdnja uvijek je bila ta da je Britanija na neki način predodređena pridružiti se, sviđalo se to nama ili ne - no ako nam se to ne sviđa, nema te sile ili sudbinske predodređenosti koja nas može prisiliti da ga prihvatimo.' Tvrdnja na mjestu. Također je činjenica, međutim, da su zemlje EU-a koje se nalaze izvan eurozone, Britanija, Danska i Švedska, koja još nije održala referendum glede prihvaćanja eura, u Europi prije izuzetci nego pravilo. Amerikanci koji simpatiziraju Anglosaksonce otkrit će kako su njihove percepcije prilično iskrivljene ako britanska nevoljkost da prihvate euro bude protumačena kao proricanje propasti eura. Euro je stigao a podupire ga 12 bogatih europskih gospodarstava koja predstavljaju 300 milijuna ljudi- od kojih je većina 1. siječnja veselo i bez ikakvih problema prihvatila nove novčanice. Istina, euro se od svog uvođenja nije baš impresivno nosio u odnosu na dolar, no s obzirom na to da Europljani trguju najviše među sobom, ovo nije bio posebno velik problem. Zapravo, pomogao je povećati izvoz Europljana u SAD. Prije ne tako mnogo vremena, rasprava o zajedničkoj europskoj valuti u SAD-u imala je prizvuk jedva kontrolirane histerije a reakcije nekih komentatora još ga uvijek imaju. Sjećam se jedne posebno usijane rasprave prije par godina, s kolegom koji je predviđao kataklizmički visoku nezaposlenost i ponovni uspon europskog fašizma kao rezultat uvođenja eura - a razlog tomu bio bi taj da bi postojanje Europske središnje banke eliminiralo moć nacionalnih vlada i manipuliralo monetarnom politikom kako bi se potaklo zapošljavanje (praksa koja je, usput rečeno, europska gospodarstva vodila u groznu inflaciju 1960-tih i 1970-tih). Ako nas u budućnosti i čeka takva katastrofa, staložena, sredovječna, dobro uhranjena europska populacija za sada ne pokazuje znakove koji bi upućivali na to", piše Helle Bering Dale.