US-AR-mmf-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Makrogospodarstvo-Proračun-Organizacije/savezi WT 21.I. ARGENTINA - RIZIK ZARAZE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES21. I. 2002.Argentina, rizik od zaraze"Argentinci su nedavno zamijenili
demokratski izabranu vladu koja se zalagala za slobodno tržište s njenom ideološkom suprotnosti. Kako bi ugušio nemire, novi predsjednik, peronist Eudardo Duhalde, silovito je kritizirao argentinsku politiku slobodnog tržišta. Za peroniste je tipično da se prilagođavaju bilo kojoj ideologiji koja je u trendu i mogli bi se promijeniti baš kao što se promijenio i predsjednik Menem. Ako opstane, međutim, ovaj povratak populizmu mogao bi poništiti politički i gospodarski napredak koji je uz tako mnogo muke ostvaren 1990-tih. Iako zaraza tržišta novca ne djeluje kao veliki rizik, politička zaraza sada je pomolila svoju ružnu glavu. Politički čelnici u hemisferi pomno prate stanje dok se širi strah da će revolt naroda u Argentini potaknuti slične reakcije i u drugim zemljama kao što je Brazil, koji će ove jeseni održati predsjedničke izbore. Konačna cijena koju bi trebao platiti SAD bio bi gubitak regionalnog prioriteta Bushove vlade: trgovačke inicijative FTAA (The Free Trade of the Americas- slobodna trgovina obiju Amerika).
cije/savezi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
21. I. 2002.
Argentina, rizik od zaraze
"Argentinci su nedavno zamijenili demokratski izabranu vladu koja
se zalagala za slobodno tržište s njenom ideološkom suprotnosti.
Kako bi ugušio nemire, novi predsjednik, peronist Eudardo Duhalde,
silovito je kritizirao argentinsku politiku slobodnog tržišta. Za
peroniste je tipično da se prilagođavaju bilo kojoj ideologiji koja
je u trendu i mogli bi se promijeniti baš kao što se promijenio i
predsjednik Menem. Ako opstane, međutim, ovaj povratak populizmu
mogao bi poništiti politički i gospodarski napredak koji je uz tako
mnogo muke ostvaren 1990-tih.
Iako zaraza tržišta novca ne djeluje kao veliki rizik, politička
zaraza sada je pomolila svoju ružnu glavu. Politički čelnici u
hemisferi pomno prate stanje dok se širi strah da će revolt naroda u
Argentini potaknuti slične reakcije i u drugim zemljama kao što je
Brazil, koji će ove jeseni održati predsjedničke izbore. Konačna
cijena koju bi trebao platiti SAD bio bi gubitak regionalnog
prioriteta Bushove vlade: trgovačke inicijative FTAA (The Free
Trade of the Americas- slobodna trgovina obiju Amerika).
Kriza u Argentini rezultat je krivog vođenja financija i
strukturalnih manjkavosti u njenom političkom sustavu. Neki
argentinski političari i drugi za opće stanje u zemlji krive neo-
liberalni gospodarski model slobodnog tržišta. Međutim,
gospodarski raspad mogao je biti izbjegnut da su Argentinci na
vrijeme smanjili preveliku potrošnju pokrajinskih i federalnih
vlada i prilagodili monetarnu politiku kako bi se bolje mogli
natjecati s Brazilom, Čileom i drugim trgovinskim i ulagačkim
suparnicima.
Na zakonodavnim izborima održanima prošlog listopada, Argentinci
su poslali jasnu poruku odbijajući elitnu političku klasu.
Prosječno je 17 posto glasača u čitavoj zemlji predalo krivotvorene
glasačke listiće, dok je u nekim pokrajinama ta brojka iznosila 40
posto. Anketa koju je u studenom 2001. godine proveo dnevnik La
Nacion iz Buenos Airesa, otkrila je kako se samo 10 posto
Argentinaca uzda u političke stranke i samo 11 posto podupire
Kongres. Argentinci bi trebali uzeti u obzir barem dvije političke
reforme kako bi premostili ovu opasnu odvojenost glasača i
političkog čelništva.
(...) Argentinski narod ne zna tko su njihovi federalni izaslanici
i senatori pa tako ne znaju ni kako ih pojedinačno držati
odgovornima. Lijek za ovu manjkavost bio bi prihvaćanje sustava u
kojem bi jedan kotar imao jednog predstavnika, što bi stvorilo i
zahtjeve za boljom političkom komunikacijom s biračima.
Rečeno nam je da postoji tržište, posebice među mlađom generacijom
i srednjom klasom, za stvaranje nacionalne političke stranke
širokog opsega, koja bi podupirala demokraciju, prava na privatnu
imovinu i slobodna tržišta. Takva politička stranka koja bi
ispunjavala sve ove kriterije trenutno ne postoji, no ako bude
stvorena, mogla bi biti istinski odgovorna za pozitivnije težnje
argentinskog naroda(...).
Kako bi pomogao Argentini da ostvari takve gospodarske i političke
promjene, Washington treba uvesti reda u svoju južnoameričku
politiku. Vlada je popunila mjesto pomoćnika tajnika za pitanja
zapadne hemisfere u State Departmentu, što će pomoći upravljanju
regionalnom politikom. Imenovanje Otta Reicha nepotrebno se
odlagalo mjesecima, što je ostavilo kritičnu rupu u sposobnosti
Bushove vlade da formulira i izvršava svoju politiku.
Odnosi SAD-a s Argentinom zahtijevaju holistički pristup koji
integrira američku financijsku, političku i trgovačku diplomaciju
u učinkoviti strateški instrument koji će podržavati i američki
kongres. Tako bi Bushova vlada mogla imenovati posebnog izaslanika
za Argentinu koji bi osigurao izravnu političku komunikaciju na
visokoj razini između Washingtona i Buenos Airesa, kako bi
učinkovito integrirali one često neskladne kanale politike, koji
prolaze kroz odjele State Departmenta, Državne pričuve,
Ministarstva trgovine, američkog trgovinskog predstavnika i
Nacionalnog vijeća sigurnosti.
Nadamo se da će Duhaldeova vlada ipak shvatiti važnost razvoja
modernog gospodarstva slobodnog tržišta, umjesto da ga krivi za
probleme u zemlji. U međuvremenu, Washington bi mogao pozvati
nevladine organizacije i civilno društvo da razviju programe za
obrazovanje Argentinaca o tome što principi slobodnog tržišta
zaista znače u kontekstu njihovih individualnih sloboda pod
demokracijom. Argentina je imala velikih koristi od tih principa
tijekom 1990-tih, kao što su to pokazali nekoć brojna i snažna
srednja klasa i poduzetnici. Sada je vrijeme da argentinsko-
američko partnerstvo dokaže kako će ih preusmjeravanje na
protekcionističko gospodarstvo kojim dominira država spriječiti
da poluče prave rezultate koje mogu uz njihove sposobnosti,
kreativne potencijale i prirodne resurse.
Buenos Aires i Washington imaju priliku ponovno podići Argentinu na
noge i svesti rizik od širenja zaraze na američku slobodnu trgovinu
i demokratski plan na najmanju moguću mjeru. Nadajmo se da su obje
voljne učiniti ono što je potrebno da se to i ostvari", piše George
A. Folsom.