ŠV 21.I.-NZZ-SAD I ZAROBLJENICI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. I. 2002. Kritika postupka SAD-a sa zarobljenicima "Bila bi zabluda vjerovati da će inozemni prosvjed protiv postupka sa zarobljenicima talibanskih boraca i Al Kaide potaknuti mjerodavni broj Amerikanaca na produbljeno razmišljanje o ponašanju u takvim slučajevima ili čak na ispitivanje savjesti. General Myers, najviši vojni vođa Sjedinjenih Država, zarobljenike je opisao kao takve divljake da bi pregrizli čak i hidraulički kabel u zrakoplovu samo da ga sruše. I bez drastičnog izražavanja razumjeli bismo sigurnosne mjere za let na Kubu. No ono što se tamo događa, drugi je problem. Za sada je potrebno ponešto hrabrosti da bi se u javnosti pitalo o uvjetima u logoru u Guantanamo ili izrazilo dvojbe u izbor tog čudnog mjesta. Na posljetku je ministar obrane Rumsfeld Guantanamo nazvao najmanje lošim mjestom za tu vrstu opasnih zarobljenika i zajamčio da će imati dovoljnu njegu i medicinsku skrb. Zapovjednik logora Lehnert drži da su ćelije površine pet četvornih metara veće od prostora koji je na raspolaganju čuvarima u njihovim šatorima. Gledajući izvana, to je poput kozmetike u stanju koje je teško obraniti. Zašto su zarobljenici uopće dopremljeni iz Afganistana u Guantanamo, pita britanski Economist. I ako su već na američkom teritoriju, zašto u tropskim uvjetima Kariba a ne u nekom od mnogih zatvora na kopnu? U SAD-u zapravo iza rešetaka živi dva milijuna ljudi. Tu se moralo naći mjesta i za talibanske borce i Al Kaidu. Premještaj u Guantanamo nipošto se ne čini prisilnim nego izrazom neizvjesnosti o tomu što uopće napraviti s ratnim protivnicima. Ta je neizvjesnost posljedica one pravne nesigurnosti koju je predsjednik Bush stvorio uvođenjem vojnih sudova. Jednoga će dana Washington morati vlastitom stanovništvu pojasniti da se ne može sve ratne zarobljenike optužiti za djela i planove njihovih pretpostavljenih. Ministar obrane Rumsfeld u pričuvi drži argument da talibanski borci nisu redoviti vojnici i da stoga nemaju pravo na zaštitu po Ženevskim konvencijama. O tom pitanju i o posljedicama postupka o kojemu Washington nije promislio, pokreće se škakljiv dijalog među saveznicima. Britanski parlamentarci, UN-ova povjerenica za ljudska prava Mary Robinson, Amnesty International i novi kanadski podpredsjednik vlade Manley postavili su američkoj vladi ozbiljna pitanja. Amerikanci su se do sada malo brinuli za mišljenja kritičara. Junak trenutka je ministar obrane Rumsfeld koji drži dobrim ono što je dobro za Ameriku, pušta toliko informacija za koliko drži da je dobro za Ameriku i pri navođenju međunarodno-pravnih odredaba razvija sklonosti za one koje odgovaraju njegovu stajalištu i interesima Sjedinjenih Država. Autor Robert Wright piše u New York Timesu da Rumsfeld pripada među one savjetnike predsjednika Busha koji su najmanje učinili za sprječavanje terorističkog napada 11. rujna a od njega najviše profitirali. Najteža je okolnost što nošen valom odobravanja, postavlja mjerila koja nisu nastala samo nedemokratski nego djelomično i izvan važećeg prava. William Schulz, izvršni direktor Amnesty Internationala SAD-a u jednom je članku pokušao prikazati da je humani postupak sa zarobljenicima iz Afganistana konačno u interesu Amerikanaca. Čini se da je to za sada jedini put izoštravanja uvida u probleme", piše novinar lista R. St.