IT-16.I. LA REPUBBLICA - EUROPA KAO UDRUGA SUKOBA INTERESA

ITALIJA LA REPUBBLICA 16. I. 2002. Amato prijeti uzmakom "Giuliano Amato je suzdržano dao do znanja Tonyiju Blairu i Gerhardu Schroederu da je za njega nemoguće predstavljati talijansku vladu u Skupštini koja bi trebala pisati europski Ustav. Ako će se dakle vlade u Londonu i Berlinu nastaviti protiviti zahtjevu Berlusconija da ima svog čovjeka u Skupštini talijanski bi dopredsjednik bi dao ostavku.(...) Dok je u Farnesini bio Ruggiero nije postojala nikakva teškoća posljednjem predsjedniku vlade iz Uliva da predstavlja i prvu euro - dvojbenu talijansku vladu. No sada, nakon onoga što se dogodilo, nakon oštrog parlamentarnog sučeljavanja u ponedjeljak, nakon zacrtavanja novog pravca kojemu aplaudiraju euroskeptici odasvud (in primis Murdochov Times), za Amata bi bilo objektivno teško predstavljati u Europi mišljenja Rima. Sve u svemu: Berlusconi ne želi da ga predstavlja Amato i Amato ne želi predstavljati Berlusconija. Ni Blair nema male muke. Dok je Schroeder već izabrao svog predstavnika, socijaldemokratskog intelektualca Petera Glotza (koji je postao poznat prije dvadesetak godina svojom knjigom 'Društvo dvije trećine') engleska laburistička vlada, međutim, ovih dana mora donijeti odluku, a izbor neće biti politički bezbolan. Podijeljen između želje da uđe u euro i kočnice skeptičnog javnog mnijenja, Blair bi u Bruxelles htio poslati uvjerenog 'eurofila': iznosi se ime njegovog velikog prijatelja Petera Mandelsona, koji je dva puta doveden u vladu i dva puta pao radi manjih skandala, a sada je na klupi čekajući ulogu koja bi ga ponovno lansirala. No Mandelson nije omiljen u dobrom dijelu laburističke stranke (a među prvima kod ministra vanjskih poslova Strawa, koji je već zaustavio njegovo imenovanje u odbor za pripremu skupa na vrhu u Laekenu, te ga previše sklonim euru smatraju moćni krugovi koji se protive ulasku u jedinstvenu valutu. Neodlučan treba li prihvatiti političku bitku kako bi ga ipak imenovao, Blairu sigurno nije draga komplikacija koju je stvorio talijanski slučaj. Tako je u Europi: kada prevlada jedan nacionalni interes, uvijek izbije neki drugi nacionalni interes. Nije to pitanje vlada ljevice ili desnice. Svatko igra 'pro domo sua'. Engleski laburisti, primjerice, nadaju se da će konzervativac Chirac na predsjedničkim izborima pobijediti socijalista Jospina, jer s Elizejom postoji sukladnost pogleda na Europu. Njemački socijalisti mrze konzervativca Berlusconija ne radi toga što je s desnice, nego stoga što prijeti Berlinu oduzeti njegovog tradicionalnog talijanskog saveznika u Europi, slabeći ga i u osjetljivoj usporednoj igri s Parizom", piše Antonio Polito.