FRANCUSKA-LE MONDE OD 13-14.1.02. ANALIZA O EURU

FRANCUSKA LE MONDE 13-14.I.2002. Novac bez države? "Stvorivši euro Europljani su ispisali važnu stranicu svoje povijesti, ali mogli bismo reći, parafrazirajući Marxa, da ne znaju koju. Čini se da nitko ne zna završava li se eurom dugi proces gospodarske integracije koja je počela sporazumom iz Rima, ili počinje novo razdoblje političke integracije. A oni koji se ufaju u potonju, ne mogu se dogovoriti o razlozima zbog kojih bi se trebala dogoditi. Najčešće se navodi razlog da je, povijesno gledano, novac neodvojiv od države, pa tako euro nužno povlači za sobom izgradnju europske države. U času kada tristo milijuna Europljana, čini se u dobru raspoloženju, ostavlja svoju državnu valutu, treba li očekivati neizbježivu krizu povijesnog čudovišta, novca bez države, kako bi se ubrzala ili napustila (prema vlastitom nahođenju) politička integracija Europe? Zamisao da nema novca bez države nije toliko raširena kako se misli. Ona je uglavnom rezultat tradicije koja je počela s Herodotom koji danom rođenja novca drži dan kada je, lijepog jutra u VI. stoljeću prije Krista, lidijski kralj udario pečat na komadu bijelog zlata. (...) No bila je riječ o anonimnom 'novcu', zlatnim, a još češće srebrnim polugama koje su u usporedbi sa sadašnjom državnom valutom imale taj nedostatak što ih je trebalo stalno vagati, što, kako se čini, nije bio velik problem. (...) Uz opasnost da se poigravamo riječima, možemo dakle reći da novcu ne treba država, već da zapravo državi treba novac. (...) Danas je novac u industrijski razvijenim zemljama, zajedno s proračunskom politikom, poluga onog što se nakon Drugog svjetskog rata naziva gospodarskom politikom. Ta nova perspektiva dokida sličnost između novca i državnih prihoda, prema kojoj bi ujedinjenje prvog trebalo dovesti i do ujedinjenja potonjih. Uvođenjem jedinstvene monetarne politike ne pomiruje se nužno primjena proračunskih politika. One trebaju ispraviti ono što ekonomisti zovu 'asimetrični udari', kada je neka zemlja u faznom pomaku s drugima. Nekadašnja podudarnost između novca i poreznog sustava trebala bi se razviti u pravcu razlikovanja između dvaju instrumenata: jedan djeluje, dok je drugi nemoćan. Neki će zaključiti da će jedinstvena valuta zbližiti gospodarske konjunkture, ali ništa nije toliko upitno. Stručnjaci za međunarodnu trgovinu radije tvrde suprotno: jedinstvena će valuta pojačati industrijsku specijalizaciju zemalja i njihove gospodarske konjukture učiniti manje sličnima nego prije, kada je svaka zemlja proizvodila gotovo iste stvari kao i ona druga. Varamo se, dakle, primjenjujući nekadašnju metodu usporedbe između novca i države. Zlato je uoči Prvog svjetskog rata bilo zapravo zajednička svjetska valuta koja u najmanju ruku nije ubrzala svjetsku političku integraciju... Znači li to da uvođenje eura nije događaj, s obzirom na političku integraciju Europe? Dovoljno je pogledati kako su ljudi prihvatili novu valutu da bismo shvatili da nije tako. Euro je odjednom dao novo zrcalo u kojemu će Europljani moći uspoređivati svoj život, svoje prihode i poreze. Sve će poticati na razvoj koji će zacijelo uskladiti neke oblike državne uprave, poput usklađivanja PDV-a koje se već dogodilo. Dalek je, međutim, put od usklađivanja poreza do stvaranja države. Ako euro treba potaknuti na političku promjenu, bit će to svakako dojam Europljana da mogu zajednički pisati nove stranice svoje povijesti. Kakav god, što je možda čudno, bio njihov smisao", za list piše Daniel Cohen.