DE-znanost-zaljubljenost-Medicinska istraživanja JE LI ZALJUBLJENOST "BIOKEMIJSKA MANIPULACIJA"? Hamburg, 16. siječnja (Hina/dpa) - Brak i trajno sklopljeni odnos mogu biti u krizi. Međutim, romantična ljubav i zaljubljenost dobivaju
na važnosti, tvrde sociolozi i psiholozi. Za oba se ta fenomena nalaze i razlozi: sve veća individualizacija, sve više vrednovanje samoostvarivanja osobe, sve veće društvene mogućnosti seobe, nestajanje običaja.
Hamburg, 16. siječnja (Hina/dpa) - Brak i trajno sklopljeni odnos
mogu biti u krizi. Međutim, romantična ljubav i zaljubljenost
dobivaju na važnosti, tvrde sociolozi i psiholozi. Za oba se ta
fenomena nalaze i razlozi: sve veća individualizacija, sve više
vrednovanje samoostvarivanja osobe, sve veće društvene mogućnosti
seobe, nestajanje običaja.#L#
"Zaljubljenost je revolucija duše protiv diktature običaja i
osrednjosti", piše njemački psihoanalitičar Micha Hilgers u knjizi
"Strast, radost i ljubav".
Revolucije izazivaju turbulencije - na sve strane, a mogu lako
izmaknuti kontroli. To se pokazuje i na najnovijim
zaljubljenostima pomodne "serijske monogamije" - jedan partner
sada, a onda više njih zaredom.
Među nedavno objavljenim primjerima nalaze se upravo nevjerojatni
načini ponašanja tragikomične iracionalnosti s ponekad
katasrofalnim posljedicama. U tom kontekstu, muenchenski profesor
sociologije Ulrich Beck tvrdi: "Živimo u vrijeme realnog teksta
zabavne pjesme. Romantika je pobijedila, terapeuti ubiru novac."
Psihijatrica Donatella Marazziti sa Sveučilišta u Pisi utvrdila je
u istraživanju na 20 zaljubljenih studenata da je stanje njihova
duha nalik onom pacijenata koji pate od opsesivnih predodžaba, te
neprestano ponavljaju određene rituale kao što je, primjerice,
pranje ruku. Romantična ljubav čini ljude očito u kliničkom smislu
"ludima", konstatira Marazzitijeva.
Većina se znanstvenika, bez obzira na psihičke posebnosti i
psihoanalitičko iskustvo, slaže u tome da su romantični osjećaji u
konačnici u službi razmnožavanja. Takvo shvaćanje već je zastupao
njemački filozof Arthur Schopenhauer. Da bi s nekim uopće stupio u
vezu, čovjek bi najprije morao "izgubiti glavu", mislio je ovaj
skeptičar i mizantrop. Riječ je o tome da "svaki Ivica nađe svoju
Maricu".
U mozgu se u tu svrhu, prema Schopenhaueru, etablira sustav
nagrađivanja, koji početno zanimanje diže na razinu opsesije koja
isključuje razum, a utvrđuje vjeru u to da među šest milijardi ljudi
ne postoji nijedan bolji partner. A to je "biokemijska
manipulacija, koja zaljubljenika čini slijepim za sve opasnosti".
Kaos koji se iznenada nadvio nad ljude slijedi, prema novim
prirodoznanstvenim spoznajama, planski red: individualni se
osjećaji ne mogu, istina, svesti na jednostavne formule, ali se iza
njih kriju biokemijski procesi koje svi međusobno dijelimo.
Pokusima na životinjama neurobiolozi i hormonalni specijalisti
identificirali su čitav niz "suigrača" u tim procesima.
U svakom slučaju, čovjek bi, kad bi stalno bio zaljubljen, vrlo
teško mogao živjeti svom puninom, baš kao što to ne može onaj tko je
uvijek pijan, navodi njemački časopis "Geo Wissen" psihijatra
Thomasa Lewisa.
(Hina) jb il