JE LI ZALJUBLJENOST "BIOKEMIJSKA MANIPULACIJA"?

Hamburg, 16. siječnja (Hina/dpa) - Brak i trajno sklopljeni odnos mogu biti u krizi. Međutim, romantična ljubav i zaljubljenost dobivaju na važnosti, tvrde sociolozi i psiholozi. Za oba se ta fenomena nalaze i razlozi: sve veća individualizacija, sve više vrednovanje samoostvarivanja osobe, sve veće društvene mogućnosti seobe, nestajanje običaja.#L# "Zaljubljenost je revolucija duše protiv diktature običaja i osrednjosti", piše njemački psihoanalitičar Micha Hilgers u knjizi "Strast, radost i ljubav". Revolucije izazivaju turbulencije - na sve strane, a mogu lako izmaknuti kontroli. To se pokazuje i na najnovijim zaljubljenostima pomodne "serijske monogamije" - jedan partner sada, a onda više njih zaredom. Među nedavno objavljenim primjerima nalaze se upravo nevjerojatni načini ponašanja tragikomične iracionalnosti s ponekad katasrofalnim posljedicama. U tom kontekstu, muenchenski profesor sociologije Ulrich Beck tvrdi: "Živimo u vrijeme realnog teksta zabavne pjesme. Romantika je pobijedila, terapeuti ubiru novac." Psihijatrica Donatella Marazziti sa Sveučilišta u Pisi utvrdila je u istraživanju na 20 zaljubljenih studenata da je stanje njihova duha nalik onom pacijenata koji pate od opsesivnih predodžaba, te neprestano ponavljaju određene rituale kao što je, primjerice, pranje ruku. Romantična ljubav čini ljude očito u kliničkom smislu "ludima", konstatira Marazzitijeva. Većina se znanstvenika, bez obzira na psihičke posebnosti i psihoanalitičko iskustvo, slaže u tome da su romantični osjećaji u konačnici u službi razmnožavanja. Takvo shvaćanje već je zastupao njemački filozof Arthur Schopenhauer. Da bi s nekim uopće stupio u vezu, čovjek bi najprije morao "izgubiti glavu", mislio je ovaj skeptičar i mizantrop. Riječ je o tome da "svaki Ivica nađe svoju Maricu". U mozgu se u tu svrhu, prema Schopenhaueru, etablira sustav nagrađivanja, koji početno zanimanje diže na razinu opsesije koja isključuje razum, a utvrđuje vjeru u to da među šest milijardi ljudi ne postoji nijedan bolji partner. A to je "biokemijska manipulacija, koja zaljubljenika čini slijepim za sve opasnosti". Kaos koji se iznenada nadvio nad ljude slijedi, prema novim prirodoznanstvenim spoznajama, planski red: individualni se osjećaji ne mogu, istina, svesti na jednostavne formule, ali se iza njih kriju biokemijski procesi koje svi međusobno dijelimo. Pokusima na životinjama neurobiolozi i hormonalni specijalisti identificirali su čitav niz "suigrača" u tim procesima. U svakom slučaju, čovjek bi, kad bi stalno bio zaljubljen, vrlo teško mogao živjeti svom puninom, baš kao što to ne može onaj tko je uvijek pijan, navodi njemački časopis "Geo Wissen" psihijatra Thomasa Lewisa. (Hina) jb il