WT 10. 1. TKO JE ZAISTA NA REDU?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. I. 2002. Potreban je plan za Irak "Sve upućuje na to da su Somalija i Filipini, a ne Irak, slijedeće mete američke antiterorističke vojne akcije, no predsjednik Bush bi trebao narediti ubrzano planiranje zbacivanja Sadama Huseina s vlasti ako to već nije učinio. Najjači dokaz za to da Irak neće predstavljati Drugu fazu antiterorističkog rata nakon Afganistana jest taj da vladini službenici ne tvrde kako Sadam ima ikakve veze sa terorističkim napadima koji su 11. rujna počinjeni na New York i Washington. Umjesto toga, čak i oni službenici za koje je poznato da se zalažu za akciju protiv Iraka, kao što je zamjenik ministra obrane, Paul Wolfowitz, pokazuju u smjeru Somalije, afričkog utočišta terorista koje se povezuje s terorističkom mrežom Osame bin Ladena, Al Qaidom. Wolfowitz je u prosincu kazao novinarima: 'Ljudi spominju Somaliju iz očitih razloga. Radi se o zemlji gotovo bez ikakve vlade, zemlji u kojoj je al Qaida već prisutna.' Brojna nova izvješća upućuju na to da američka vojska izviđa ciljeve u Somaliji i na Filipinima gdje je islamski teroristički pokret odgovoran za otmice i ubojstva. (...) Strateška logika vlade je, čini se, ta da bi nakon što istjera al Qaidu iz Afganistana, SAD trebao početi rješavati lakše ostvarive ciljeve a ne se odmah 'baciti' na Irak. Ako SAD može ostvariti niz uspješnih antiterorističkih operacija, vjerojatnije je da će zadržati multinacionalnu koaliciju na okupu kako bi zajedno proveli akciju protiv Iraka nego ako odmah krene u lov na Sadama. Većina zemalja koja surađuje u akciji protiv Afganistana protivi se ratu protiv Iraka, posebice Rusija, arapski dio svijeta i veliki dio Europe. I iako je Irak možda i precijenjen kao vojna sila, SAD-u je potrebno vrijeme da ponovno izgradi svoj inventar sofisticiranog oružja nakon afganistanskog sukoba kako bi bio siguran u to da će uništiti najvažnije iračke ciljeve. Osim toga, ako se Irak ne može izravno povezati s bin Ladenom ili napadima počinjenima 11. rujna, vojnu akciju koja bi bila provedena u Iraku trebao bi posebno odobriti Kongres. Predsjednik bi vjerojatno dobio to odobrenje, no to bi ostvario ipak teže nego što je bio slučaj s gotovo jednoglasnom podrškom koju je dobio u rujnu za rat protiv al Qaide. Krajem prosinca, čelnik većine u Senatu, Thomas Daschle(...), kazao je novinarima: 'Provesti napad na Irak sada bila bi pogreška. To bi zakompliciralo srednjeistočnu diplomaciju i imalo bi suprotni učinak od onoga koji želimo ostvariti u islamskom dijelu svijeta. 'Mislim da zajednički moramo održati pritisak na Sadama Huseina, zajedno s našim arapskim saveznicima', nastavio je. 'Unilateralizam je veoma opasan koncept. Ne mislim da bismo ikada trebali djelovati unilateralno.' Ipak, teško je utvrditi namjerava li Bush svrgnuti Sadama kasnije. Poznato je da su njegovi savjetnici duboko podijeljeni glede ovog pitanja, a čini se da su protivnici ranijeg napada na Irak- koje predvodi državni tajnik Colin Powell- prevagnuli nad dužnosnicima Pentagona koje predvodi Wolfowitz. Neki stratezi sumnjaju da unutar vlade bijesni prava bitka oko pitanja napasti Irak uopće ili ne. Ističu da se Powell zalagao za nove gospodarske sankcije protiv Iraka kako bi prisilio Sadama da prihvati inspekcije oružja koje bi provodio UN, što je politika koju ministar obrane, Donald Rusmfeld, ismijava kao neučinkovitu. S druge strane, kao što se ističe u izvrsnom članku Michaela Dobbsa na temu ove rasprave, koji je objavljen u 'The Washington Post'-u 27. prosinca, Powellov izaslanik za Srednji istok, umirovljeni general Anthony Zinni, jednom je odbacio ratni plan za Irak kao recept za katastrofu nalik na onu iz 1961. u Zaljevu svinja na Kubi.(...) Jedan drugi strateg, profesor Sveučilišta Johns Hopkins, profesor Eliot Cohen, smatra kako bi svrgavanje iračkog čelnika bilo složenije nego što se to sada predviđa, no kako bi se moglo ostvariti preciznim bombardiranjem i uz dvije do četiri divizije bazirane u Kuvajtu. Kao što je Cohen napisao u 'The Wall Street Journal'-u, 'irački režim počinjao je masovna ubojstva, obučavao i podržavao teroriste, planirao ubojstvo američkog predsjednika (Bushovog oca, nakon što je napustio predsjednički položaj) i neprestano radio na razvoju oružja masovnog uništenja.' Dodao je: 'Zbaciti Sadama Huseina ne bi značilo samo to da je SAD oslobodio sebe i svijet od čudovišta. To bi moglo značiti i stvaranje režima koji bi na regiju utjecao umjerenom politikom i koji bi povećao opskrbljenost svijeta naftom.' Bush možda ne želi da njegov slijedeći korak bude svrgavanje Sadama, no trebao bi narediti planiranje te operacije. A ako je plan izvediv, trebao bi poduzeti slijedeći korak i početi ga realizirati", piše Martin Kondracke.