WT 6.I. EUROLOGIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 6. I. 2002. Eurologika "Nakon prvih dana koje je proveo kao službena valuta 12 zemalja, euro se drži vrlo dobro. Njegova je vrijednost porasla gotovo za 90 centa u odnosu na američki dolar. Britanci brinu zbog brzog pada funte u odnosu na euro nakon što je jedan od ministara Tonya Blaira prezrivo odbacio zamisao o tome da bi funta mogla opstati neovisno, no Britanci ne bi trebali brinuti. Stvaranje eura više je politička vježba nego revolucija u monetarnoj politici. Europska Unija namjerava konkurirati američkoj financijskoj dominaciji na svjetskim tržištima i to je OK. Prava, zdrava konkurencija je dobra a američko gospodarstvo ju dobro podnosi. No logika eura ide samo do premise njegovog stvaranja: kombinirati manja gospodarstva u jedno koje Europu čini jednakom Americi kada je posrijedi suparništvo u stvaranju bogatstva. Problem je u tome što ova premisa ne ide jako daleko. Vrijednost bilo koje valute direktno je povezana sa snagom gospodarstva koje ju podržava. Američki dolar je snažan jer je američko gospodarstvo i dalje najslobodnije i najvitalnije u svijetu. U slučaju eura, cjelina predstavlja manje od zbroja sastavnih dijelova. Ovo vrijedi uglavnom zbog toga što su gospodarstva EU-a zasnovana na vladinoj regulaciji prije nego na slobodnoj trgovini i deregulaciji. Uzmimo na primjer Francusku. Distribucija eura u Francuskoj skoro je bila blokirana zbog štrajka bankovnih službenika koji su bili uznemireni zbog činjenice da je njihovo tjedno radno vrijeme od 36 sati koje je odredila vlada odobreno - od strane vlade - i za druge radnike. Bankovni službenici sada žele još kraći radni tjedan jer su - bankovni službenici. A što s najrasprostranjenijim korporacijskim poreznim ratama? U Italiji, Belgiji i Njemačkoj, profiti korporacija oporezuju se s oko 40 posto. Ta gospodarstva - čak i ono njemačko - ne rastu niti približno brzo koliko bi trebala. Usporedimo ovo s Irskom u kojoj korporacijski porez iznosi između 10 i 15 posto i u kojoj gospodarstvo doživljava pravi bum. Odgovor EU-a na ovaj neiznenađujući fenomen može se nazvati samo eurologikom. Umjesto da se od zemalja članica EU-a koje stagniraju zatraži da smanje svoje poreze, na Irsku se vrši pritisak da ih povisi. To nalikuje situaciji u kojoj je kuća vašeg susjeda u plamenu pa on od vas traži da pomognete tako da potpalite svoju. Ta vrsta razmišljanja ono je što bi euru moglo naštetiti dugoročno. Kada konfiskatorno oporezovanje stvori gospodarske slabosti u manjem gospodarstvu, slabosti se ne mogu ublažiti tako da se to slabo gospodarstvo udružuje s drugima koja imaju visoke- ili više- poreze. Ako EU ikada ovo shvati, postoji velika vjerojatnost da bi mogla početi predstavljati izazov za američku financijsku moć. Međutim, nema razloga da se vjeruje kako će do ovoga doći. Eurologika ono je što će uzrokovati propast ne samo eura nego i same Europske Unije. Malo po malo, EU traži više moći nad svojim članicama. Hoće li biti uspostavljene ravnomjerne porezne rate? Hoće li zaposleni i zaposlenici biti spriječeni da odlučuju o duljini radnog tjedna? Niti jedno od ovih pitanja ne treba postavljati tamo gdje postoje slobodna trgovina i deregulirana tržišta. Birokrati koji upravljaju EU-om ovo ne razumiju. Kad bi samo poslušali Irce," stoji u uvodniku lista.