DEN HAAG/ZAGREB, 4. studenoga (Hina)- Lord David Owen, mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995. u utorak je na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću završio svjedočenje o ratnim zbivanjima i mirovnim naporima u BiH i
RH u tom razdoblju.
DEN HAAG/ZAGREB, 4. studenoga (Hina)- Lord David Owen, mirovni
posrednik EU za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995. u utorak je na
haškom suđenju Slobodanu Miloševiću završio svjedočenje o ratnim
zbivanjima i mirovnim naporima u BiH i RH u tom razdoblju.#L#
Drugog dana svjedočenja Owen, koji iskaz dao kao svjedok suda a ne
optužbe, odgovarao je na pitanja optuženog Miloševića i
"prijatelja suda" Stevena Kaya. Temelj njegova iskaza bile su
pisana izjava i njegova knjiga "Balkanska odiseja".
Govoreći o mirovnim naporima u Hrvatskoj, gdje je sudjelovao u
uspostavi UNPA zona i pregovorima o ekonomskom sporazumu s
pobunjenim Srbima 1993/94., Owen je ocijenio kako je "jedan od
najvećih neuspjeha bio što građanima srpske nacionalnosti nije
osigurano da ostanu živjeti u RH".
Radikalizam i neumjereni zahtjevi čelnika pobunjenih Srba u
Hrvatskoj za posljedicu su imali srpsko napuštanje Krajine, rekao
je Owen, dodajući kako je to bio "jedan od najvećih valova etničkog
čišćenja na Balkanu".
Među srpskim čelnicima izdvojio je Milana Martića, kojeg je nazvao
"budalom", dok je Borislava Mikelića rekao da je bio "razumniji"
ali nažalost bez velikog utjecaja.
Za hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana je rekao da je dobro
procijenio političku situaciju i znao je da će se moći izvući kada
je naredio akciju Bljesak u svibnju 1995., jer su Srbi provokativno
zatvorili autoput. Također je rekao da se Tuđman tada sporazumio s
bosanskim Srbima kojima je davao naftu.
Opisujući neuspjehe mirovnih sporazuma u BiH, koji je od 1992.. do
1995. bilo ukupno šest, Owen je priznao da je tek angažiranje
Hrvatske vojske u BiH, uz odobrenje Sarajeva, SAD i Zapada,
promijenilo odnos snaga koji je omogućio uspjeh Daytona.
"Poraz Srba u zapadnoj Bosni od HV-a doveo je Srbe u Dayton", rekao
je Owen.
"Pa valjda je to bilo zbog našeg zalaganja za mir", ustvrdio je
Milošević dodajući kako bi se tada "zapalio cijeli Balkan da je i
SRJ poslala snage u BiH".
Njegovu tvrdnju da su Srbija i on osobno najviše pridonijeli
potpisivanju sporazuma u Daytonu, Owen je potvrdio rekavši da
sporazum prihvaćen jer je optuženi "bosanske Srbe onemogućio da
glasuju, no 2,5 godine predugo je pridonosio opstruiranju mira".
Milošević je većinu pitanja vezao uz svoju podršku mirovnim
planovima za BiH, posebno Vance-Owenovom planu 1993. kojeg je
svjedok izradio s američkim diplomatom Cyrusom Vanceom.
Optužba je u glavnom ispitivanju Owenove ocjene o "mirotvornoj"
ulozi optuženog u BiH pobila transkriptima koji su ranije uvedeni
kao dokazi, što je Milošević nastojao ispraviti. Tako je citirao
izjave niza međunarodnih dužnosnika da je najveći udarac za mirovni
proces bilo prizanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske te posebno
BiH, što je Owen uglavnom potvrđivao.
Na tvrdnje da se u Jugoslaviji radilo o građanskom ratu, Owen je
odgovorio kako je to bio slučaj do međunarodnog priznanja novih
država a nakon toga se radilo o agresiji.
S navodima kako "SRJ nije imala svoje snage na teritoriju BiH",
svjedok se nije složio, primjetivši samo kako se radilo o
"lukavijem i suptilnijem korištenju snaga SRJ na strani bosanskih
Srba od hrvatske strane koja je imala cijele jedinice u BiH".
U nastavku je iskaz započeo zaštićeni svjedok B-1531 iz Foče.
(Hina) dh br