FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

LORD OWEN U PONEDJELJAK I UTORAK SVJEDOČI NA SUĐENJU MILOŠEVIĆU

DEN HAAG/ZAGREB, 2. studenoga (Hina)- Mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995., lord David Owen svjedočit će u ponedjeljak i utorak na suđenju nekadašnjem predsjedniku Srbije i SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY).
DEN HAAG/ZAGREB, 2. studenoga (Hina)- Mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995., lord David Owen svjedočit će u ponedjeljak i utorak na suđenju nekadašnjem predsjedniku Srbije i SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY).#L# Lord Owen pojavit će se u ulozi svjedoka Raspravnog vijeća koje mu je 4. rujna 'sub poenom' naložilo da 3. i 4. studenog svjedoči o svojem mandatu supredsjedatelja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, susretima s optuženim i drugim čelnicima SRJ te hrvatskih i bosanskih Srba, kao i da ocjeni odnose optuženog s tim čelnicima. Prethodno se odbio pojaviti kao svjedok optužbe, pravdajući to potrebom očuvanja "nepristranog" položaja mirovnog posrednika. Kao temelj za Owenovo svjedočenje poslužit će pisana izjava koju je podnio Haškom sudu, a koja se u velikom mjeri oslanja na njegovu knjigu "Balkanska odiseja". Raspravno vijeće donijelo je posebnu odluku o rasporedu Owenovog svjedočenja prema kojoj se na početku predviđa njegova kratka izjava, nakon čega će tužitelj imati dva sata za ispitivanje a Milošević tri sata za protuispitivanje. Za "prijatelje suda" (amici curiae) predviđeno je 30 minuta dok je sucima ostavljena mogućnost da pitanja postavljaju prema potrebi. Lord Owen, šef diplomacije u laburističkoj vladi 1977./79., na mjestu mirovnog posrednika EU za bivšu Jugoslaviju je u rujnu 1992. zamjenio lorda Petera Carringtona. U početku zagovara čvrstu politiku protiv Srba u BiH, uključujući i bombardiranje NATO-a no kasnije se protivi vojnoj intervenciji. Bio je autor mirovnog plana za BiH zajedno sa Cyrucom Vanceom, mirovnim posrednikom UN-a koji unatoč niza pregovora sukobljenih strana nikada nije prihvaćen zbog protivljenja bosanskih Srba. Istu sudbinu doživio je i kasniji Owen-Stoltenbergov plan. Povukao se u lipnju 1995. a zamijenio ga je Carl Bildt. Tijekom svog mandata imao je niz susreta s Miloševićem, hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i čelnicima Srba u BiH i RH. Iako je njegov glavni angnažman bio vezan uz zaustavljanje rata u BiH, aktivno je sudjelovao i u mirovnom procesu u Hrvatskoj. U svojoj pisanoj izjavi za ICTY, Miloševićevu političku strategiju 90-ih opisuje kao napore da "zadrži naklonost nacionalista u Srbiji ne priječeći previše bosanske Srbe da izazivaju Zapad, ali i da istodobno pokušava biti mirotvorac; da uz sve to odlučno odbija bilo kakvo uplitanje sa Zapada vezano uz Kosovo, i da neprimjetno priprema kompromis s Tuđmanom u Hrvatskoj." Govoreći o vezama Miloševića i bosanskih Srba ističe kako je "njegova uloga u mirovnim pregovorima u BiH bila ključna kao i da je njegov utjecaj na Srbe u BiH bio nedvojben". Veliki prostor u svojoj izjavi Owen posvećuje opisu nesuglasja između Beograda i Pala nakon što su bosanski Srbi odbacili Vance- Owenov plan u proljeće 1993., što je po njemu ključni događaj za razlaz Miloševića sa čelnicima prekodrinskih Srba. Posljedica razlaza s Karadžićem bila je da "od travnja 1993. Milošević formalno odustaje od ideje Velike Srbije i iduće dvije godine se zalaže za prihvat mirovnog sporazuma u BiH", kaže Owen. Za očekivati je da će Milošević u ispitivanju inzistirati upravo na tim temama i ocjenama, kako bi istaknuo svoju "mirotvornu" ulogu. Opis odnosa Miloševića i čelnika pobunjenih Srba u RH znatno je kraći i zadržava se na opisu pada zapadne Slavonije 1995.(Bljesak). Owen ocjenjuje kako je taj prostor pao u ruke Hrvatske a da se ni jednom nisu oglasili Srbi iz Banjaluke jer ih je Tuđman kupio gorivom koje više nisu mogli da dobijati iz Srbije". "Milošević je bio nemoćan bilo što učiniti osim premjestiti snage kako bi pokazao da će štititi Istočnu Slavoniju", ocjenio je. Owen napominje kako je Miloševićevo gledište bilo da je "u interesu osvajanja dobrih pozicija za Srbe u BiH bilo nužno da Srbi u Hrvatskoj odustanu od zahtjeva za samostalnošću", zato je želio obnoviti ekonomske veze sa RH u kojoj bi se Srbi osjećali sigurno. No već se razišao s Milanom Babićem, a "izgubio je i svog vjernog sljedbenika Borislava Mikelića, a sa njim i najbolju i jedinu priliku da postigne dogovor s Hrvatskom," zaključuje Owen. (Hina) dh br

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙