ZAGREB, 4. studenog (Hina) - Smještanje 3500 Židova na hrvatski otok Rab tijekom Drugog svjetskog rata nije bio uvod u njihovu deportaciju "već pokušaj naše vojske da se Židove obrani od Nijemaca i ustaša", piše Paolo Simoncelli u
prilogu Agora' milanskog lista Avvenire.
ZAGREB, 4. studenog (Hina) - Smještanje 3500 Židova na hrvatski
otok Rab tijekom Drugog svjetskog rata nije bio uvod u njihovu
deportaciju "već pokušaj naše vojske da se Židove obrani od
Nijemaca i ustaša", piše Paolo Simoncelli u prilogu Agora'
milanskog lista Avvenire.#L#
U proljeće 1943. u talijanskom sabirnom logoru na Rabu našla se
cijela zajednica od 3500 Židova no "njihovo okupljanje
predstavljalo je spas za Židove", jer "ne samo što nisu predani
Nijemcima, kako su ovi zahtijevali, već se Židove branilo na
cijelom okupacijskom teritoriju talijanske vojske kada su hrvatske
ustaše pokrenule lov na njih", piše autor. Na Rabu su se, piše
Simoncelli, te godine, zajedno zatekli talijanski vojnici i
internirani Židovi "svjesni kakav ih kraj čeka u trenutku
političkog i vojnog sloma; čekali su ih Nijemci i Hrvati s jedne
strane, jugoslavenski komunisti s druge".
Simoncelli u članku podsjeća na izraze zahvalnosti koje su
talijanskoj vojsci i narodu iskazali organizacije i pojedinci
židovske zajednice, poput Menahema Shelaha koji je bio zatočen na
Rabu, za pomoć pruženu tijekom Drugog svjetskog rata. "Kada su Rab
okupirale titoističke bande, talijanski zapovjednik logora Cojuli
proglašen je ratnim zločincem, a za vrijeme zatočeništva počinio je
samoubojstvo. Uzalud mu je dakle Vittorio Morpurgo, načelnik
židovske zajednice Splita u kolovozu 1943. pisao kako bi mu izrazio
priznanje za sve što je učinio za internirane. Kratko vrijeme
poslije toga i Morpurga je nestao u logoru", piše Simoncelli.
(Hina) akoz