ZAGREB, 19. listopada (Hina) - U raspravi pred Europskim sudom za ljudska prava u vezi blokirane devizne štednje Ljubljanske banke stajalište je hrvatske Vlade bilo da se ne radi o materiji koja spada u sukcesiju bivše SFRJ, kao što
tvrdi slovenska strana, već o privatnom ugovornom odnosu banke i štediša, doznaje se u Vladinom Uredu za suradnju sa sudom u Strasbourgu.
ZAGREB, 19. listopada (Hina) - U raspravi pred Europskim sudom za
ljudska prava u vezi blokirane devizne štednje Ljubljanske banke
stajalište je hrvatske Vlade bilo da se ne radi o materiji koja
spada u sukcesiju bivše SFRJ, kao što tvrdi slovenska strana, već o
privatnom ugovornom odnosu banke i štediša, doznaje se u Vladinom
Uredu za suradnju sa sudom u Strasbourgu.#L#
Prva rasprava pred sudačkim Vijećem strasburškog suda o tužbi troje
hrvatskih državljana protiv Slovenije zbog povrede prava
vlasništva jer im nije vraćena devizna štednja blokirana u
Ljubljanskoj banci u Zagrebu održana je prošlog tjedna. Slovenija
je tužena i za diskriminaciju, nemogućnost pristupa sudu, te za
neučinkovitost pravnog sredstva.
Nakon održane rasprave Sud mora donijeti odluku o dopuštenosti i
osnovanosti zahtjeva. Sudeći po dosadašnjoj praksi, sud bi o tome
mogao odlučiti u roku od mjesec dana.
Zastupnica hrvatske Vlade Lidija Lukina Karajković smatra važnim
da je na toj raspravi Europski sud za ljudska prava dao mogućnost
hrvatskim građanima da pred međunarodnom javnošću iznesu argumente
o povredi njihovog ljudskih prava od strane tužene države
Slovenije.
Zastupnici podnositelja tužbe tvrde da je riječ o povredi ljudskih
prava štediša do kojih je došlo zbog slovenskih zakonodavnih mjera,
usvojenih nakon proglašenja njene samostalnosti, te da ih Sud mora
ispitati. To se posebice odnosi na izmjene slovenskog Ustavnog
zakona iz 1994. kojim je rekonstruirana Ljubljanska banka d.d. Time
je ustvari nacionalizirana imovina štediša te banke koji žive
izvana Slovenije, što znači da su diskriminirani u odnosu na
slovenske državljane, ustvrdili su zastupnici tužitelja.
Također su ukazali na besmisleno iscrpljivanje pravnih sredstava u
Sloveniji jer ona nisu učinkovita budući da se ovrha nad imovinom
Ljubljanske banke ne može provesti, što je u suprotnosti s
Konvencijom o ljudskim pravima i slobodama kao i sudskom praksom
suda u Strasbourgu.
Slovenija kao tužena strana tvrdi da je tužba nedopuštena jer je
"stara" devizna štednja dio sukcesije biše SFRJ, ali i zato jer nije
iscrpljen pravni put pred domaćim sudovima.
Zastupnica hrvatske Vlade, kao treće strane u postupku na strani
hrvatskih državljana, istaknula je da se ne radi o materiji koja je
predmet sukcesije biše SFRJ, već o privatnopravnom ugovornom
odnosu s bankom u koji se Slovenija umiješala štiteći vlastite
interese. Na taj ugovorni odnos ne mogu i ne smiju utjecati
pregovori o sukcesiji, a ne štetu štediša, smatra hrvatska Vlada.
Odluku strasburškog suda o dopuštenosti tužbi hrvatskih štediša
slovenska i hrvatska strana smatraju iznimno važnom jer će to imati
veliku pravnu težinu kao presedan za sve ostale tužbe štediša
Ljubljanske banke koji ne mogu raspolagati svojom deviznom
ušteđevinom.
Lidija Lukina Karajković ne misli da će Sud impresionirati jaki
sastav slovenskog braniteljskog tima, kako su to naglašavali
mediji. Slovenska stajališta branili su Rudolf Gabrovec, savjetnik
slovenskog premijera Antona Ropa, sadašnji i bivši viceguverneri
središnje banke Anton Rant i France Arhar, pravni savjetnik
ministra vanjskih poslova Miha Pogačnik i državni pravobranitelj
Lucijan Bembič. Hrvatska zastupnica smatra da hrvatska strana nije
bila ništa slabija jer je, uz nju, stajalište Vlade i oštećenih
štediša branila Vanja Jelić, zamjenica direktora Sekcije za
istraživanje u Hrvatskoj narodnoj banci i Domagoj Maričić,
savjetnik u Vladinom Uredu za suradnju s Europskim sudom za ljudska
prava.
(Hina) ggrb so