ZAGREB, 21. travnja (Hina) - Hoće li se protivnici doživotnog zatvora buniti dobije li ga i Slobodan Milošević, pita se autor izmjena Kaznenoga zakona (KZ) kojima se kani uvesti ta kazna.
ZAGREB, 21. travnja (Hina) - Hoće li se protivnici doživotnog
zatvora buniti dobije li ga i Slobodan Milošević, pita se autor
izmjena Kaznenoga zakona (KZ) kojima se kani uvesti ta kazna.#L#
Petar Novoselec profesor je Kaznenog prava na Pravnom fakultetu u
Zagrebu i voditelj stručne skupine Ministarstva pravosuđa koja je
izradila nacrt Konačnog prijedloga Kaznenog zakona. Otvorenim
pismom odgovorio je na u javnosti učestala osporavanja predloženih
izmjena, osobito iz stručnih krugova.
Očekuje se da će Konačni prijedlog izmjena Kaznenoga zakona Vlada
utvrditi uskoro i poslati Saboru na usvajanje.
Novoselec tvrdi da je "gromoglasnoj negativnoj kritici" izmjena
KZ-a u cijelosti zajedničko osporavanje samo nekog odabranog
detalja, premda izmjene sadrže 150 članaka kojim se KZ
osuvremenjuje po uzoru na rješenja modrenih pravnih država.
On odbacuje prigovor o prevelikoj represivnosti predloženih
izmjena, držeći da se na taj način i Vlada, koja je predlagatelj,
"želi prikazati kao nedemokratska".
Smatra da kazneno pravo ne smije biti ni nerazmjerno strogo, ali
niti preblago. U prvom slučaju se pretvara u sredstvo državnog
terora, a u drugom dovodi do gubitaka povjerenja u pravni poredak,
"čime se utire put privatnoj pravdi".
Po Novoselecu, hrvatsko kazneno pravosuđe bilo je u zadnjih desetak
godina bliže posljednjem ekstremu i zbog toga izgubilo povjerenje
domaće i svjetske javnosti. "Na djelu je bilo minoriziranje a
ponekad i zataškavanje kaznenih djela, pa i najtežih zločina."
Kaže da je u Hrvatskoj u posljednjih deset godina zabilježen
"drastičan pad" broja osuđenih, iako je normalno da u ratnom i
poratnom razdoblju kriminalitet raste.
Godine 1990. bilo je više od 25 tisuća osuđenih, 1992. deset tisuća
manje, a 1998. samo nešto više od 12 tisuća.
Prevelik je i broj zastara kaznenog progona, jer je u sređenim
državama primjena toga instituta iznimna. Novoselec smatra da je u
takvoj situaciji opravdano povisiti kazne i produljiti rok
zastara, "kako bi zakonodavac poslao jasan signal pravosuđu što od
njega očekuje".
Zagovarateljima kazne kao mjere resocijalizacije, te blagosti i
humanizacije kaznenog prava, Novoselec odgovora da je ta
koncepcija zastarjela i da je neprimjerena suvremenim oblicima
teškog kriminala, kao što su terorizam ili organizirani kriminal.
Upozorava da modernija teorija kaznenog prava, umjesto
resocijalizacije, zagovara generalnu prevenciju, zapriječenu
visokim kaznama.
Opovrgava i tvrdnje da bi zbog doživotnog zatvora mogli biti
pretrpani zatvori, upozoravajući da je riječ o iznimnoj kazni za
koju se može očekivati da će biti izrečena najviše dva do tri puta
godišnje, nekih godina možda ni jednom.
Kritičarima spočitava da zaboravljaju da je doživotni zatvor
prihvaćen u velikom broju modernih država. Kaže da je u zapadnoj
Europi nemaju samo Norveška, Španjolska i Portugal te da je
predviđena statutima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu
Jugoslaviju kao i stalnog Međunarodnog kaznenog suda.
Novoselec smatra doživotni zatvor nezamjenjivom kaznom kada su u
pitanju najteži oblici genocida, ratnog zločina i zločina protiv
čovječnosti.
"Hoće li protivnici doživotnog zatvora prosvjedovati ako,
primjerice, doživotni zatvor bude izrečen Slobodanu Miloševiću"
bivšem jugoslavenskom predsjedniku optuženom pred Haškim sudom za
ratne zločine počinjene i u Hrvatskoj, kaže Novoselec.
U osporavanju doživotnog zatvora zanemaruje se predviđena
mogućnost uvjetnog otpusta nakon 20 godina zatvora za doživotno
osuđene a i pomilovanje koje daje Predsjednik Republike.
Novoselec smatra neosnovnim i strah sudačke udruge da će zbog
kaznenog djela kršenja zakona za koje se tereti neki sudac biti
ugrožena sudačka neovisnost. Za kršenje zakona suci ne bi
odgovarali ako bi u bilo čemu pogriješili, već samo ako su kršili
zakon s kriminalnom motivacijom kako bi stranci pribavi korist ili
nanijeli štetu, objašnjava Novoselec. Smatra stoga da sudačka
neovisnost ne podrazumijeva i zaštitu takvih sudaca.
S obzirom da će o kaznenoj odgovornosti sudaca odlučivati opet
suci, Novoselec smatra da je to jamstvo da neće biti neopravdanog
progona ni šikaniranja sudaca. Dodaje i da je kao uzor za uvođenje
tog kaznenog djela poslužila slična odredba iz njemačkog
zakonodavstva, a da se ne može osporiti da je Njemačka pojam
suvremene pravne države.
(Hina) ggrb vl