PARIZ, 13. travnja (Hina/AFP) - Obnovljena izvedba Wagnerova "Parsifala" u Pariškoj operi, koja je označila početke američkog tenora Cliftona Forbisa na toj pozornici, popraćena je ovih dana burnim pljeskom publike oduševljene
besprijekornom podjelom uloga i orkestrom u punoj formi.
PARIZ, 13. travnja (Hina/AFP) - Obnovljena izvedba Wagnerova
"Parsifala" u Pariškoj operi, koja je označila početke američkog
tenora Cliftona Forbisa na toj pozornici, popraćena je ovih dana
burnim pljeskom publike oduševljene besprijekornom podjelom uloga
i orkestrom u punoj formi.#L#
Premda Clifton Forbis nije zaslužio kritike u ulozi "pravog
pravcatog nevinašca" Parsifala, ipak nema dostojanstvo i scensku
lakoću Placida Dominga koji je 2001. obilježio treću obnovljenu
izvedbu te predstave.
Premda je dobio srdačan pljesak, morao se povući pred sjajnom
Kundry švedske sopranistice Katarine Dalayman i veličanstvenim
Klingsorom basa jamajkanskog podrijetla Willarda Whitea.
Preostale uloge, visokog formata za niz od pet predstava (do 30.
travnja) dodijeljene su savršenom islandskom basu Kristinnu
Sigmundssonu (Gurnemanz) i solidnom njemačkom bas-baritonu
Albertu Dohmenu (Amfortas).
Publika je posebno srdačno ispratila glazbenog direktora Pariške
opere, Amerikanca Jamesa Conlona, i zanosni orkestar kuće koji je
očito bio nadahnut "čarolijom Velikog petka".
U četvrtoj obnovljenoj izvedbi koja dolazi šest godina nakon prve,
produkcija Britanca Grahama Vicka, pročišćena i vrlo statična,
dobro stari. Dekorativna rješenja koja su se u prvoj izvedbi djela
pobijala, kao što su "anđeli-vitezovi" s oklopom urešenim krilima u
duginim bojama, više, kako se čini, ne smetaju nikome.
"Parsifal", glasovita četverosatna drama koja je prvi put izvedena
1882. u Bayreuthu, posljednja je Wagnerova opera. U program Pariške
opere uvrštena je 1914.
(Hina) vrad bnš