NJ 31.III.-DPA-AMERIČKE POGRJEŠKE

NJEMAČKA DPA 31. III. 2003. Sadam može iskoristiti američke strategijske pogrješke - borba za domovinu "U mirno doba režim predsjednika Sadama Huseina drži Iračane u šahu aparatom tajne službe i vlade koji se oslanja na uhodarenju, zastrašivanju i promidžbi. Od početka rata dužnosnici vlastodršca virtuozno sviraju na klavijaturi vjerskih i nacionalnih osjećaja svojih zemljaka. Slikama ubijene djece, razorenih američkih tenkova i pozivima na 'sveti rat' za obranu muslimanskog tla, prvih su ratnih dana pridobili na svoju stranu mnoge Iračane. Pri tomu dužnosnici vladajuće stranke Baath spretno koriste svaku strategijsku pogrješku Amerikanaca i Britanaca i s uspjehom se oslanjaju na izraziti ponos Iračana. Slike iračkih ratnih zarobljenika koje protivnici naguravaju bez poštovanja, suprotstavljaju navodno namještenim TV snimkama zastrašenih američkih pilota kojima uz čaj i pecivo ukazuju 'iračko gostoprimstvo'. Dok obični seljaci i pripadnici općenito malo naklonjene šijitske većine stanovništva Sadama drže junakom otpora, američki borbeni helikopteri gađaju, napadaju vojne položaje i spaljuju tenkove, Iračanima pružaju osjećaj 'da se cijeli narod' bori protiv osvajača. Slike borba s možda brojnim gubicima redovite iračke vojske, naprotiv su pod ključem. Po mišljenju promatrača, Amerikanci su svoju najveću pogrješku već počinili u regiji još prije nego što je na Bagdad pala prva raketa. 'Cijela priča o uspostavi američke vojne uprave poslije svrgavanja Sadama Huseina bila je smrtonosna pogrješka, jer ni jedan Iračanin to nikada neće prihvatiti', drži Hazim el Jussufi, glasnogovornik Domoljubne unije Kurdistana u Kairu. Druga velika pogrješka bilo je odguravanje na rub iračke oporbe u izgnanstvu. Time što Amerikanci do sada još nisu rekli hoće li priznati njezin prijelazni odbor imenovan krajem veljače za vrijeme poslije svrgavanja režima, među oporbenim su skupinama izazvali veliko nepovjerenje. 'Ako obični članovi stranke Baath u Bagdadu to vide, ipak moraju reći: ako Ameriknaci tako postupaju s oporbom od koje žele podršku, što će tek raditi s nama', drži El Jussufi. Osim toga pretpostavlja da se stanje u pretežno šijitima nastanjenom južnoiračkom gradu Basri moglo drukčije razvijati. Po njegovu mišljenju pretpostavka bi bila Visokom vijeću za islamsku revoluciju u Iraku (SCIRI) kao najvažnijoj šijitskoj oporbi dati ulogu u ratnim i poslijeratnim planovima, što je Washington odbio. 'Iračani moraju sami odlučivati o svojoj budućnosti, bez kolonijalnog mandata', izjavio je predsjednik SCIRI-ja ajatolah Mohammed Bakr el Hakim tri tjedna prije početka rata. Istodobno je upozorio: 'Najveća je opasnost inozemno potiskivanje'. Tri mjeseca ranije su članovi SCIRI-ja zvučali još posve drukčije. Tada su Njemačkoj i Francuskoj predbacivali da svojim proturatnim držanjem sprječavaju promjenu režima u Bagdadu, koja će biti spas za irački narod. Po mišljenju Iračana kritički raspoloženih prema režimu, i vojna strategija saveznika do sada se nije ispunila. 'Težište su stavili na to da gubici u njihovim redovima i među civilnim stanovništvom budu što je moguće manji i to su irački borci koji su se povukli u gradove, spretno iskoristili', drži jedan Iračanin u egzilu. Ono što može razumjeti je bijes ljudi u južnom Iraku koji govore da se sada ipak žele boriti na strani omražene stranke Baath 'kako u buduće ne bi u vlastitoj zemlji živjeli kao sluge Amerikanaca'", piše Anne-Beatrice Clasmann.