AMERIČKI MEDIJI PRENOSE RAT U DOMOVE AMERIKANACA

Piše: Slavoljub Leko WASHINGTON, 28. ožujka (Hina) - Kada je Pentagon prije nekoliko mjeseci planirao "usađivanjem" novinara u postrojbe još više približiti medijima i javnosti predstojeći rat u Iraku, nije ni slutio da će mediji taj isti rat isto tako približiti njemu.#L# Kada je američki ministar obrane Donald Rumsfeld prošlu nedjelju došao na interview na televizijsku mrežu CBS, Pentagon je još uvijek tvrdio da Iračani nisu zarobili desetak američkih vojnika. Nakon što je Rumsfeldu pokazana snimka al Jazeere sa zarobljenim Amerikancima mogao je samo reći: "Nemam pojma". Ovo je samo jedan primjer situacije u kojoj su novinari na terenu pretekli dužnosnike Pentagona u točnosti i brzini izvještavanja o stanju na bojištu. Amerikanci u ovom ratu vide zbivanja odmah, kako se događaju. Ako je prvi Zaljevski rat 1991. bio televizijski rat u ovom su kamere već postale dio bojišnice. Nastojeći izaći u susret mnogobrojnim medijima koji su željeli biti nazočni na terenu dok se rat događa, Pentagon je oko 500 novinara, američkih i inozemnih, "usadio" u svoje postrojbe. Oni su sada postali prvi i najbrži izvor vijesti s bojišnice, dobrih ali i loših. Prva oduševljena izvješća o moći američkog oružja i obučenosti američkih vojnika zamijenila su javljanja o napadu američkog vojnika na časnike u 101. zračno-desantnoj diviziji, pogibiji marinaca u teškim borbama kod Nasirije, zasjedi postrojbama 7. motorizirane divizije u južnom Iraku. Prvotno oduševljene ratom i očekivanja brze pobjede zamijenilo je kod Amerikanaca oprezno očekivanje da bi rat mogao potrajati, a vlastita vojska platiti eventualnu pobjedu mnogim životima. U situaciji kada kamere CNN, Fox Newsa i drugih glavnih televizijskih kuća idu skoro ispred postrojbi nemoguće je sakriti bilo što. Cenzura je, stoga, u ovom ratu u tom smislu nemoguća. Pokazalo se da čak i ljudski obziri prema vojnicima i njihovim obiteljima više ne predstavljaju nešto sveto preko čega se ne prelazi. Snimku iračke televizije na kojoj se ispituju unezvijereni američki zarobljenici prvo je prikazao samo CBS, a i njegovi novinari su kasnije rekli kako možda to nije trebalo učiniti. Pentagon je zatražio da se snimci ne prikazuju dok se ne obavijeste obitelji zarobljenika, govorilo se o "zgađenosti" nad ponižavanjem i degradiranjem vojnika. Potom su snimku prikazale sve televizijske kuće pokazavši kako u strahovitoj konkurenciji koju uživa medijski biznis u Americi, ne samo da nije moguća cenzura nego jedva i ekskluzivnost. Ako se može govoriti o nekoj formi cenzure ili autocenzure, onda je to izbjegavanje pokazivanja smrti i patnje. Mrtva tijela američkih vojnika su nešto što se nije moglo vidjeti na američkim televizijama. Ali, i to polagano ustupa mjesto pravu da se pokaže i prikaže, vidi i zna. Tako je i CNN prvotnu dilemu da li prikazati mrtva tijela američkih vojnika ubijenih u zasjedi brzo prevladao u korist prikazivanja izjavivši da je profesija iznad svega. Amerikanci imaju rijedak privilegij da gledaju i slušaju uživo sve što kaže njihov neprijatelj. Interview sa Sadamom Huseinom prije početka rata bio je prava poslastica koju je CBS više cijenio nego da je dobio interview sa vlastitim predsjednikom Bushom. Otvorenost i glad za vijestima, pogotovo lošim, jer se zna da je loša vijest za medije dobra vijest, navela je Pentagon da otvoreno zavapi za pomoć. Rumsfeld je u svojoj prvoj konferenciji za novinare o operaciji "iračka sloboda" naglasio važnost čuvanja elementarne vojne tajne. "Bitno je da svatko tko ima pristup tajnim operativnim podacima pokaže disciplinu", rekao je on. Razlog tomu je što su iz Pentagona u medije "curile" informacije koje su mogle ugroziti živote američkih vojnika. "Nemojte to činiti", zatražio je Rumsfeld misleći i na svoje podređene u ministarstvu obrane, ali i na medije. (Hina) sl ps