DW 25. III. NEMAČKI MEDIJI I IRAČKI RAT

DEUTSCHE WELLE - DW 25. III. 2003. Njemački mediji i irački rat. Prilog Lidije Klasić. "Rat izravno u boji, rat u vašoj dnevnoj sobi... stalno se ponavlja na njemačkoj televiziji ovih dana. Na većini programa javne i privatne televizije irački rat je glavna tema: od četvrtka ujutro redovita programska shema ne vrijedi - smjenjuju se specijalni formati, satima se emitira uživo, uključuju se reporteri sa svih glavnih poprišta događaja - od Bagdada do Washingtona. Iako se nakon početne prave poplave informacija i emisija stanje ponešto smiruje. Ovo je peti dan rata. Već rutina - to se ne bi smjelo ali se može dogoditi. No ne smijemo prestati ozbiljno pratiti što se događa - zato slijede u pravom smislu teške vijesti. 'Dobra večer', tako je emisiju kasno večernjih vijesti druge mreže sinoć započeo jedan od najboljih njemačkih voditelja. TV kuće se natječu u aktualnosti, kvaliteti i ekskluzivnosti - ne uvijek na zadovoljstvo medijskih analitičara koji jednako marljivo prate sve što se događa. Hamburški profesor žurnalistike Weischenberg dvjema javnim televizijama i većini novina predbacuje da previše programskog prostora zauzimaju s premalo stvarnih informacija. Unatoč poplavi posebnih formata i stranicama i stranicama koje novine posvećuju ratu, stvarnih vijesti i informacija je malo. Neki stoga, poput zajedničkog jutarnjeg magazina dviju javnih televizija, smišljaju prave ratne sapunske opere - iz dana u dan prate preživljavanje jedne bagdadske obitelji koja svakodnevno telefonira rođacima u Njemačkoj. Prenošenje prizora preslušavanja zarobljenih ili objavljivanje fotografija mrtvih američkih vojnika izazvalo je pravu polemiku o novinarskoj etici odnosno granicama dopustivog u ratnom izvješćivanju. Većina medija odluku da to objavi opravdava obavezom što potpunijeg informiranja - iako ne nedostaje ni kritičkih tonova. 'Kada se uživo prenose borbe ili umiranje, gledatelj može lako pomisliti da je riječ o nečem poput utakmice. Bitna razlika sporta i rata na televiziji - utakmice se prenose u cjelini, rat samo koliko njegovi gospodari dopuštaju', primjećuje provincijski list Wetzlaer Neue Nachrichten. Rad njemačkih novinara trenutno se bitno razlikuje od onog britanskih ili američkih - službena politika taj rat ne podržava. Stanovita neizgovorena harmoničnost i opuštenost prati čak i službene vladine konferencije za tisak, iako glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Lindner često nema prave odgovore... Novinari su, kao i političari, naučili. Prema jugoslavenskim ili zadnjem kosovskom ratu primjetno je mnogo diferenciranije izvješćivanje. Kako primjećuje politolog Ulrich Sarcinelli ne samo što su svi svjesni da je zračnu, pa i vojničku prednost mnogo lakše osigurati nego monopol u informacijama, nego njemačkim novinarima koristi i otežavajuća okolnost. Za razliku od britanskih ili američkih koji se doslovce voze na tenkovima, nisu uključeni u ratnu mašineriju. Ali, zato ih je nekolicina mogla ostati prisutna čak i u Bagdadu - i u prvom redu se pokušavaju orijentirati prema onome što vide sami. Zabrinutost kreatora programa izaziva nešto drugo. Nakon prvih dana velikog interesa, već svaki drugi gledatelj televizije izjavljuje kako ne želi da se umjesto najavljenih filmova emitiraju dodatne vijesti. Postaje koje emitiraju vijesti za vikend su zabilježile apsolutni rekord - 4 puta veću gledanost nego obično - ali brojke se polako vraćaju u normalu." (DW)