DW 19. III. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 19. III. 2003. Tisak Nakon jučerašnjeg govora američkog predsjednika Busha kojim je najavio skori početak rata u Iraku, njemački tisak analizira razloge neuspjeha mirovne opcije. Die Tageszeitung drži da je istina, iako se trenutno drugačije tvrdi, vrlo jednostavna - Bushova vlada je željela rat, a nitko nije toliko moćan da bi rat mogao spriječiti. Čak ni Vijeće sigurnosti koje nije željelo datim međunarodnopravnu legitimaciju američkoj akciji u Iraku učinilo je najviše što je moglo. Stuttgarter Nachrichten objašnjava da su Ujedinjeni narodi američkom predsjedniku nešto značili samo do tada kada se on nadao da će iz New Yorka dobiti zeleno svjetlo za rat u Iraku. Krah američke diplomacije je u činjenici da nije uspjela uvjeriti svijet u nužnost tog rata. Ostaje otvorenim odgovor na pitanje hoće li se rat voditi zbog iračkog oružja za masovna uništenje ili možda zbog nafte?, Westfaelische Nachrichten piše da je Bush u svome govoru naznačio budući smjer američke vanjske politike: pitanje je hoće li SAD ubuduće uopće djelovati multilateralno ili će težište biti gradnja ad hoc koalicija, kao u slučaju Iraka. Iračka kriza je iznjedrila nekoliko gubitnika: prije svih to su Ujedinjeni narodi u kojima najmoćnija zemlja svijeta vidi samo jednu bezopasnu skupinu strana koje raspravljaju, i mjesto na kojem političari poput rječitog francuskog ministra vanjskih poslova De Villepina drže šarene govore na temu slobode, mira i ljudskih prava., Westfalenpost piše o poljuljanim američko-njemačkim odnosima i nedvosmislenom stajalištu Gerharda Schroedera. Kancelar je izjavio da nema nikakvog opravdanja za predstojeći rat u Iraku. Takvim jednoznačnim načinom još se nikada nije neki njemački državnik distancirao od američke politike. Odnosi s Bushovom administracijom, ionako ozbiljno narušeni tijekom zadnjih mjeseci, dodatno su zahladili. Njemačka će se, nema dvojbe, dugo nakon pada diktature Sadama Huseina boriti s posljedicama smetnji u partnerskom odnosu s SAD-om. Bild-Zeitung napominje da iza pitanja o opravdanosti rata u Iraku krije i pitanje kako će se svijet ubuduće ponašati prema tiranima. U Ujedinjenima narodima sjede predstavnici 191 zemlje. U tek trećini tih zemalja vlada demokracija zapadnog stila. U svijetu uglavnom vladaju diktatori, autokrati, 'doživotni predsjednici', tirani... O takvim oblicima vladavine Ujedinjeni narodi još nisu raspravljali. Ako iz iračke krize treba nešto naučiti onda je to da se mora pokrenuti odlučujuća rasprava o tome kako se narodima svijeta treba vladati i što je to što legitimira vladavinu nekog pojedinca ili skupine? (DW)