AU 16. III. APA: ĐINĐIĆEVA SMRT MOGLA BI PROŠIRITI KOŠTUNIČINE OVLASTI

AUSTRIJA APA 16. III. 2003. Srbija: Đinđićevom nasljedniku neće biti lako "Nasljedniku ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića neće biti lako. Premijerova smrt dobre dvije i pol godine nakon zaokreta od 5. listopada 2000. jasno je pokazala da Srbija još nije preko svojih leđa prevalila ono najgore. Jutro '6. listopada' očigledno još nije svanulo. U razdoblju koje je uslijedilo očekivalo se uklanjanje kriminalnih struktura iz upravnog aparata - u prvom redu policije i pravosuđa. Ta su dva resora povezana s interesima sumnjivih poslovnih ljudi koji priželjkuju sigurnost iz razdoblja vladavine bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Naime, u njegovom su režimu bili zaštićeni od dosega zakona a time i suda UN. 'Ne želim da me vole. Vole me moja djeca, moja obitelj. To mi je dovoljno. Želim da me poštuju zbog onog što radim', govorio je Zoran Đinđić. Miloševićev režim godinama se trudio prilijepiti mu etiketu 'njemačkog špijuna', 'izdajnika' i 'običnog izvršitelja' zapadnih želja u tom dijelu Europe. Cilj svega toga jest 'porobljavanje srpskog slobodarskog duha', tvrdili su. U protekle dvije godine njegova silna marljivost, sklonost inicijativi i odlučnost da probleme rješava brzo i da provodi reforme uplašili su i zaprepastili i neke od njegovih sugrađana. Mržnja prema strancima i izolacionizam i jeftini populizam, koji 'nacionalne interese' pretpostavljaju reformama, našli su svoje pristaše posebno među socijalno podređenim slojevima društva. Nakon 13-godišnje Miloševićeve vladavine takvih je u Srbiji bilo poprilično. No, strah od reformi nisu potpirivali samo predstavnici i simpatizeri ranijeg režima - među prvima Šešeljevi ultranacionalisti. On se javljao i među demokratski orijentiranim snagama. 'Reforme da, svakako - ali isključivo jako polako, oprezno', glasi njihov moto. Đinđićeva smrt mogla bi ponovno proširiti ovlasti posljednjeg jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice. Razliku između Koštunice i Đinđića jezgrovito je prikazao beogradski pisac Dragan Velikić, koji je u članku, objavljenom u vikend-izdanju dnevnog lista Danas opisao Koštunicu kao 'tihog nacionalista u fraku', čija je zasluga što nakon 5. listopada 2000. nisu s dužnosti uklonjene dvije ključne osobe Miloševićeva režima: smijenjen nije ni 'prvi čovjek srpske policije', dakle šef obavještajne službe Rade marković, ni načelnik glavnog stožera Nebojša Pavković. Po Velikiću Koštunica utjelovljuje 'kobna obilježja širokih slojeva srpskog društva, 'minestrone' sačinjenu od anakrone svijesti, quasi-monarhizma, mržnje prema strancima, patrijarhalne svijesti i političkog autizma'. Đinđić je pak po Velikiću bio istinska opozicija Slobodanu Miloševiću, opasni virus individualizma i građanske opcije u populističkom i kolektivističkom tijelu srpskog naroda. 'Dok se 'legalist' Vojislav Koštunica suprotstavljao Đinđićevoj oštroj reformskoj politici, mrmljajući svoje 'umirovljeničke krunice', prikriveno štiteći ratne zločince i pokušavajući izbjeći zahtjeve haaškog suda, srpski premijer najavio je konačni obračun s mafijom - ne samo s onom u podzemlju već i s njezinim nalogodavcima u državnom aparatu. Zahvaljujući Koštunici, oni nisu skinuti s državnih jasli odmah nakon 5. listpada 2000.', napominje Velikić. Na pogrebu ubijenog premijera okupila se ove subote Srbija koja je Đinđića poštivala i divila mu se. Koliki je pak ostatak u kojem svoje pristaše imaju populisti i nacionalisti - nitko se zasada ne usuđuje procijeniti. No, najkasnije nakon smrti premijera taj se potencijal više ne smije potcjenjivati. Đinđić kao premijer nikada nije spadao među najpopularnije srpske političare. Tek u posljednje vrijeme uspio je donekle zakočiti pak vlastite popularnosti u javnosti. Istraživači javnog mnijenja tumačili su to, između ostalog, i njegovim 'pojačanim nacionalističkim' tonovima. Tako je Đinđić u posljednje vrjeme pokazivao sve veći interes za problem Kosova. Njegovi prijedlozi nisu naišli na potporu međunarodne zajednice. U kontekstu sve jasnijih obrisa nezavisnosti Kosova Đinđić je želio fokusirati pozornost na interese srpske etničke skupine u toj pokrajini. Kao i uvijek, iza njegovih nastojanja krila se jasna i precizno formulirana računica", napominje na kraju analize Breda Ozim.