BEOGRAD, 12. ožujka (Hina) - Premijer Srbije Zoran Đinđić, ubijen u srijedu u Beogradu, bio je središnja figura oporbenog pokreta režimu bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.
BEOGRAD, 12. ožujka (Hina) - Premijer Srbije Zoran Đinđić, ubijen u
srijedu u Beogradu, bio je središnja figura oporbenog pokreta
režimu bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.#L#
U proteklih deset godina Đinđić je bitno pridonio razvoju i
ujedinjavanju oporbenih stranaka u Srbiji što je konačno
rezultiralo padom Slobodana Miloševića i njegova režima, te
izručivanjem Haagu. Uz snažni otpor velikog dijela javnosti, pa i
saveznika u koaliciji predvođenih predsjednikom Vojislavom
Koštunicom, Đinđić je uz veliki politički rizik donio uredbu
temeljem koje je izvršeno uhićenje i izručenje Miloševića
Međunarodnom sudu za ratne zločine u den Haagu.
Đinđić je 1989. s mnogim značajnim intelektualcima u Srbiji osnovao
Demokratsku stranku, a godinu dana potom postao je predsjednik
Izvršnog odbora te stranke, te 1994. i predsjednik. Godine 1990.
postao je šef zastupničkog kluba Demokratske stranke u Skupštini
Srbije, a 1993. godine izabran je za zastupnika Vijeća republika u
Saveznoj skupštini.
S Vesnom Pešić (Građanski savez Srbije) i Vukom Draškovićem (Srpski
pokret obnove) 1996. godine osnovao je koaliciju "Zajedno", te je -
poslije Miloševićevog priznanja rezultata lokalnih izbora - nakon
88 dana studentskih i građanskih protesta u Beogradu, početkom
1997. godine postao prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda.
Za bombardiranja SR Jugoslavije 1999. godine, s obzirom na to da je
bio na crnoj listi Miloševićeva režima i da mu se prijetilo smrću,
bio je u Crnoj Gori. U svibnju 2000. godine postao je koordinator
koalicije Saveza za promjene, nakon koje je formirana koalicija
DOS, u kojoj je imao funkciju menadžera kampanje DOS-a za izbore
2000. godine, na kojima je poražen Slobodan Milošević.
Đinđić je bio glavni strateg, "mozak" operacije 5. listopada 2000.,
u kojoj je poslije velikih demonstracija u Beogradu, oporba
preuzela vlast i prisilila Slobodana Miloševića da prizna poraz na
izborima za predsjednika SRJ, na kojima je izgubio od kandidata
DOS-a Vojislava Koštunice.
Na dužnosti predsjednika Vlade Srbije od 2001., Đinđić je inicirao
niz reformi i njegova Vlada je poduzela mjere za konsolidaciju
stanja u gospodarstvu i tijelima države, te mjere protiv kriminala
i korupcije.
Posebnom odlukom Đinđić je omogućio izručenje bivšeg predsjednika
SRJ Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Počeo je suradnju s ICTY
i time ispunio jedan od uvjeta međunarodne zajednice za davanje
financijske pomoći SRJ. Đinđić je zaslužan za otvaranje zemlje
prema svijetu poslije višegodišnje izolacije, za uspostavu veza s
Europskom unijom i SAD-om.
Zoran Đinđić je autor knjiga "Srbija ni na Istoku ni na Zapadu",
"Jugoslavija kao nedovršena država", "Jesen dijalektike" i
"Subjektivnost i nasilje", te prevoditelj mnogih filozofskih djela
s njemačkog jezika.
Premijer Đinđić bio je oženjen suprugom Ružicom, s kojom ima kćer
Jovanu i sina Luku.
Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. u Bosanskom Šamcu, od oca
Dragomira i majke Mile. Kao dijete vojnog lica, djetinjstvo je
proveo u mnogim gradovima bivše SFRJ. Gimnaziju je završio u
Beogradu, a na Filozofskom fakultetu Beogradskog sveučilišta
diplomirao je 1974. godine.
Kao student je aktivno sudjelovao u oporbi za vrijeme Titove
Jugoslavije, te je zbog pokušaja osnivanja autonomne studentske
organizacije sa studentskim čelnicima iz Zagreba i Ljubljane
uhićen 1974. godine i osuđen na godinu dana zatvora. Zahvaljujući
intervenciji njemačkog kancelara Willija Brandta, umjesto u
zatvor, otišao je na daljnje školovanje u SR Njemačku.
Poslijediplomski studij završio je na Sveučilištu Konstanzu u SR
Njemačkoj, kao student mentora Juergena Habermasa, jednog od
najuglednjih svjetskih filozofa, a kod njega je i obranio doktorat
na temu "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva" 1979.
godine.
Istovremeno je pohađao i studij povijesti umjetnosti, sociologije
i ekonomije, te se potom neko vrijeme bavio i privatnim biznisom.
Nakon povratka u Jugoslaviju radio je kao profesor na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu, bio glavni i odgovorni urednik lista
Filozofskog društva Srbije "Teorija", te je radio u Institutu
društvenih nauka.
Nikad nije bio član Saveza komunista.
(Hina) ttag ps