ZAGREB, 16. ožujka (Hina) - S dvadesetak zbirka pjesama Slavko Mihalić je tijekom pola stoljeća stvorio neponovljiv i neprispodobiv pjesnički opus, koji ga zasigurno svrstava u prvi red suvremenih pjesnika, ne samo hrvatskih, izjavio
je akademik Dubravko Jelčić u prigodi 75. rođendana Slavka Mihalića.
ZAGREB, 16. ožujka (Hina) - S dvadesetak zbirka pjesama Slavko
Mihalić je tijekom pola stoljeća stvorio neponovljiv i
neprispodobiv pjesnički opus, koji ga zasigurno svrstava u prvi red
suvremenih pjesnika, ne samo hrvatskih, izjavio je akademik
Dubravko Jelčić u prigodi 75. rođendana Slavka Mihalića.#L#
U ime Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti i svoje osobno tajnik tog razreda Dubravko Jelčić danas
je uputio rođendansku čestitku Slavku Mihaliću, čiju je
popularnost prije petnaest godina Antun Šoljan usporedio s onom
naših "najvećih novijih pjesnika, Kranjčevića ili Ujevića".
Po riječima Jelčića, poznatog hrvatskog povjesničara
književnosti, sedamdeset i peti rođendan Slavka Mihalića sve
njegove čitatelje i sve poštovatelje ispunjava posebnim
osjećajem.
"Lako je prepoznati zašto", kaže i napominje kako u njegovu
pjesništvu "malo tko od nas nije pronašao i dio sebe - neku svoju
vlastitu misao, neko svoje iskustvo, neku svoju tjeskobu".
Njegova prva zbirka pjesama, prije pedeset godina, za Jelčića, bila
je prijelomni događaj u hrvatskom pjesništvu i snažan nagovještaj
novih, egzistencijalističkih, u ono doba heretičkih ideja i nove,
nekonvencionalne poetike.
"Raskinuvši s verbalizmom, deklarativnošću i patetikom u bilo
kojem obliku, Mihalić se odmah predstavio kao osebujni pjesnik,
koji dramatičnim tonom, punim zrele gorčine, zna samo u dva-tri
eliptična stiha zgusnuti tmurnu atmosferu svoga i našega vremena
druge polovine 20. stoljeća, atmosferu neslobode, osobne
potištenosti i straha od pritajenih ali sigurnih opasnosti",
ističe Jelčić.
"'Ne nadaj se svome spasenju, prijatelju', poručuje on svome
čitatelju davne 1954., u jednoj od prvih pjesama", podsjeća Jelčić,
"jer je, kako kaže, 'dovoljno lovaca na tvome tragu da ćeš jednom
biti pogođen'".
"Ne treba dakle imati iluzija", objašnjava Jelčić te u nastavku
navodi Mihalićeve stihove iz iste pjesme: "Ne nadaj se, ne skrivaj
se, nego idi posve ravno. Ne boj se ni strelica ni metka - oni će te
svakako dokrajčiti - ali daj da budeš velik svojim raskošnim
smirenjem..."
Jelčić smatra kako je cijela Mihalićeva poezija obilježena ovim
njegovim tako dojmljivim stihovima, koji bez
kvaziintelektualističkog mudrovanja kazuju njegovu spoznaju o
vremenima u kojima smo živjeli.
Gradeći svoj stih bez izravnog uzora, kako napominje, njegova je
poezija ipak izrasla iz tradicije hrvatskog pjesništva, ponajprije
one a-be-šimićevske i ekspresionističke, koju je međutim
stvaralački transformirao u svoj vlastiti i na prvi pogled
prepoznatljivi, ali neponovljivi izraz.
Po Jelčićevoj ocjeni već svojim prvim nastupom Mihalić je stao pred
čitatelje kao moderni pjesnik, moderniji od svih naših mladih
modernista (ne samo tadašnjih!) - moderan u smislu Matoševe
definicije, da je moderna samo ona originalnost, koja je sposobna
nadživjeti sve mode.
"Zato mu danas, na njegov 75. rođendan, uz našu čitateljsku odanost
uputimo i tople želje, da njegovo zlatno pero bude još dugo svježe i
aktivno!", poručuje Jelčić.
(Hina) mc