RU NEZAVISIMAJA GAZETA 9. III. 2003. RUSI I ZAPAD

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 9. III. 2003. Pogoduje li Rusiji zapadni raskol, transatlantski i unutareuropski, odgovara James Sherr, glavni specijalist Centra za proučavanje sukoba Britanske vojne akademije Dolazeći na vlast predsjednik Putin je 'uvažio' Primakovljevu lekciju: ukidajući 'monopolarnost', on je pokazao svoje najjače strane, pragmatizam i trezveno prihvaćanje činjenica i odnosa snaga. do 11. rujna on je bio pomiren s američkom 'hegemonističkom stabilnošću', koju nisu mogle narušiti ni Francuska, ni Njemačka. Poslije 11. rujna Putin je tvrdo uvjeren da rusko-američko partnerstvo ima apsolutnu prednost. A što sada? Nakon što su svoju usredotočenost na 'rat protiv terorizma' preokrenule na 'osovinu zla' Sjedinjene Države su vratile u život Primakovljevu politiku. Danas je to naslijedila Francuska i, bez obzira na oporbu u znatnom dijelu NATO-ove većine, te na primjedbe unutar Eurosaveza, - ta politika donosi rezultate. A to unosi mnoge proturječnosti u politiku Rusije. Mogu li ujedinjene snage Francuske i Njemačke s Rusijom nanijeti stvarnu štetu euroatlantskim ustanovama i sustavu odnosa. Nesumnjivo je - mogu. Alexander Rahr, direktor ruskih programa u Njemačkom vijeću za vanjsku politiku Raskol na Zapadu odgovara Moskvi budući da je stavlja u povoljan položaj za pokretanje trgovine s objema stranama, te na kraju - za prihvaćanje odluke koja se temelji na sebičnim pragmatičnim interesima. Još prije dvije godine SAD je držao da se Rusiju ne mora pitati u vanjskoj politici. EU je pak gledao na Rusiju kao na isporučitelja energenata, a ne kao na strateškog partnera. Rusija je bila izolirana s obje strane i promatrana kritički zbog rata u Čečeniji. A sadašnji diplomatski raskol je takav da Rusija može zauzeti poziciju čekanja i onda se prikloniti strani koja pobjeđuje u iračkom pitanju. Ako SAD odluče početi rat bez mandata UN-a, Rusija može uskočiti u vagon pred početak, kao u slučaju Afganistana. AKo pobijede Schroeder i Chirac i rat u Iraku se izbjegne, Putin može s istom lakoćom otići u Pariz i Berlin kao povijesni arhitekt budućeg višepolarnog svijeta - na istoj klupi kao 'stara Europa'.