DE-HR-BU-GR-krize-Organizacije/savezi-Vlada-Ratovi DW 25. II. Jugoistočna Europa - kome se prikloniti DEUTSCHE WELLE - DW25.02.2003Jugoistočna Europa pred neugodnom odlukom - kome se prikloniti? Prilog Klausa Dahmanna.Američki
ministar obrane Donald Rumsfeld pobrinuo se za to da se rasprava o iračkoj krizi 'zakuha' i u zemljama jugoistočne Europe. Te mlade demokratske države nalaze se pred prijelomnom odlukom: ili će stati na stranu Sjedinjenih Država - i time, kako kaže Rumsfeld, postati dijelom nove Europe, ili će se priključiti stajalištu Njemačke i Francuske i pripadati 'staroj Europi'. Rasprava koju je pokrenuo američki ministar obrane prilično je osjetljiva i neugodna - ocjena je intelektualaca s kojima su razgovarali novinari programa za jugoistočnu Europu. Najbolje bi bilo kada zemlje tog područja uopće ne bi trebale birati između SAD-a s jedne, i Njemačke i Francuske s druge strane i to ne samo u pogledu Iraka. Mnoge od njih u prilično su nezavidnom položaju. Jedna od njih je Bugarska - nestalna je članica Vijeća sigurnosti, a time i pod pritiskom Sjedinjenih Država da prihvati najnoviju rezoluciju o Iraku. Sofija je već naznačila kako bi htjela sudjelovati u napadu na Irak. No pritisak stiže i iz Francuske - predsjednik Chirac je doslovce izjavio kako su neki
DEUTSCHE WELLE - DW
25.02.2003
Jugoistočna Europa pred neugodnom odlukom - kome se prikloniti?
Prilog Klausa Dahmanna.
Američki ministar obrane Donald Rumsfeld pobrinuo se za to da se
rasprava o iračkoj krizi 'zakuha' i u zemljama jugoistočne Europe.
Te mlade demokratske države nalaze se pred prijelomnom odlukom: ili
će stati na stranu Sjedinjenih Država - i time, kako kaže Rumsfeld,
postati dijelom nove Europe, ili će se priključiti stajalištu
Njemačke i Francuske i pripadati 'staroj Europi'. Rasprava koju je
pokrenuo američki ministar obrane prilično je osjetljiva i
neugodna - ocjena je intelektualaca s kojima su razgovarali
novinari programa za jugoistočnu Europu.
Najbolje bi bilo kada zemlje tog područja uopće ne bi trebale birati
između SAD-a s jedne, i Njemačke i Francuske s druge strane i to ne
samo u pogledu Iraka. Mnoge od njih u prilično su nezavidnom
položaju. Jedna od njih je Bugarska - nestalna je članica Vijeća
sigurnosti, a time i pod pritiskom Sjedinjenih Država da prihvati
najnoviju rezoluciju o Iraku. Sofija je već naznačila kako bi
htjela sudjelovati u napadu na Irak. No pritisak stiže i iz
Francuske - predsjednik Chirac je doslovce izjavio kako su neki
kandidati za Europsku uniju propustili priliku da šute. Poruka je
jasna. Solidarnost s Washingtonom mogla bi negativno utjecati na
pregovore o prijamu.
Stručnjak za javno mišljenje Andrei Raicev iz Sofije drži da su
Chiracove izjave vrlo neugodne:
= Europljani bi trebali znati da i mi imamo svoje vlastito
mišljenje. Stajališta bugarske vlade ne smiju se pobijati
podignutim kažiprstom. To se doduše ne može usporediti s negdašnjim
diktatom Moskve, ali u tome se nalazi određena arogancija.
Prilično je osjetljiva situacija i za Bosnu i Hercegovinu, ali iz
drugog razloga: ta država još uvijek nije suverena u vlasti, jer kod
mnogih odluka posljednju riječ ima visoki predstavnik međunarodne
zajednice, a iza međunarodne zajednice konkretno stoji: Europa i
SAD. Stati na jednu ili na drugu stranu značilo bi suprotstaviti se
onoj drugoj strani, drži bosanski filozof Šaćir Filandra:
= I obični se čovjek i vlast trude da ne pokažu neko stajalište,
zapravo da ostanu nijemi, da to prođe pored njih, jer bi se mogli
zamjeriti ovoj ili onoj strani. A Bosna je preslaba, previše je
krhka i svako zamjeranje bilo Europi ili Americi može naštetiti
procesima stabilizacije.
Pod pritiskom je i Hrvatska. Sjedinjene su Države non paperom
zatražile korištenje zračnog prostora, a vlada premijera Ivice
Račana još se nije očitovala. Profesor političke geografije i
geopolitike na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Vlatko
Cvrtila procjenjuje da će odgovor Washingtonu biti pozitivan. Jer
kako je pojasnio za DW, to je na tragu izjave Vilniuske skupine što
ju je potpisala i Hrvatska. Cvrtila međutim misli da je Hrvatska
zakasnila reagirati na zbivanja oko iračke krize jer se posvetila
predaji molbe za članstvom u Europskoj uniji:
= Mislim da smo, na neki način, podcijenili što se zapravo događalo
tijekom siječnja oko same inspekcije. Da se išlo tada na raspravu u
saboru, da se dala politička deklaracija koja bi podržala napore
Vijeća sigurnosti mogli smo, na određeni način, izbjeći sve kasnije
pritiske. Ti se pritisci nastavljaju.
Problem zemalja s istoka i jugoistoka Europe također je i što i u
Europskoj uniji nema jedinstva glede rješenja iračke krize. No to,
po mišljenju rumunjskog književnika Horea Romana Patapievicija,
nije i jedini razlog zašto mladim generacijama bivših
socijalističkih država Europska unija ne predstavlja neki pravac
orijentacije:
= Prozapadno držanje mladih generacija okrenuto je prema SAD-u.
Razlog jest što se proces europske integracije provodi u
institucijama i na površini ostaje nevidljiv. S druge strane
postoji snažan trend stvarne integracije u Sjedinjenim Državama,
kulturne vrijednosti američkoga naroda.
Za njegovog grčkog kolegu Demosthenesa Kourtovika 'sadašnja
polarizacija između Amerike i Europe možda je privremena, ali
signalizira duboki, trajni proces. Europa i SAD razvijaju se svaki
za sebe.
(DW)