RU NEZAVISIMAJA GAZETA 14. II. 2003. AMEROCENTRIZAM

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14. II. 2003. Amerocentrizam opasna za Rusiju Uvčvršćenje francusko-ruskih odnosa neophodno je za Europu koja traga za jedinstvom, pišu francuski stručnjaci Isabel Facon iz Zaklade za strateška istraživanja te Arnaut Doubien iz Instituta međunarodnih i strateških odnosa u Parizu. "Potpisavši zajedničku deklaraciju s Francuskom i Njemačkom o Iraku, Rusija se iskazala solidarnom s ključnim europskim državama glede najoštrijeg pitanja međunarodne politike. Taj događaj vjerojatno iznenađuje niz europskih promatrača i političara zbog stanovitoga amerocentrizma koji se pojačao i Rusiji od 11. rujna. Razloga za taj zaokret ruske diplomacije prema amerocentrizmu bilo je nekoliko. U Rusiji dio diplomatskog i vojnog vrha te stručnjaka za međunarodne odnose i dalje osjeća nostalgiju prema uzajamnim odnosima supersila iz vremena Hladnog rata. Događaj 11. rujna im je bio pogodan, jer je potkrijepio nadu da će Rusija ponovno postati zemlja-partner za SAD, u čemu bi se neravnopravnost snage dviju država potrla zbog zajedničke opasnosti - međunarodnoga terorizma. Usto, mišljenje je dijela ruskih vlasti i stručnjaka kako daljnji razvoj europsko-ruskih odnosa zavisi od Europske Unije. istodobno, EU je manje popustljiva od Washingtona u pitanjima ljudskih prava, slobode tiska, Čečenije i korupcije. Posebna napetost oko Kalinjigradskog pitanja u 2002. godini također je odigrala svoju ulogu u ovom delikatnom kontekstu. Ali Rusija riskira s tom novom pozicijom: inercija ruske elite ne pomaže evoluciji stereotipa o 'velikom ruskom susjedu', koju dijele mnogi Europljani. Usto, EU je doista obuzet svojim unutrašnjim reformama i predstojećim širenjem pa je često pasivan u osmišljavanju svojih odnosa sa susjedima. Ali ni sama američko-ruska suradnja nije lišena trenja, posebice kada je riječ o Srednjoj Aziji i Kavkazu, o NATO-u te ruskim vezama s Iranom, o pošiljkama oružja u Kinu itd. Neki stručnjaci razmatraju i što će biti s mogućom smjenom vlasti u Washingtonu 2004. godine glede rusko-američkog partnerstva. Sada ono puno ovisi o osobnim odnosima Busha i Putina. A kakve su perspektive političke suradnje u sferi rusko-europske sigurnosti? Računamo ponajprije da će ruski političari i dalje vjerovati u snagu čimbenika koji su ih potaknuli na suradnju s EU-om 1999-2000. g Oni se ne tiču ruskih donosa s Amerikom, nego gospodarske nage Europske Unije i njezina udjela u rusoj vanjskoj trgovini. Francuskoj u tome nesumnjivo pripada uloga 'novog zamaha' rusko- europske suradnje. Pariz, koji će i dalje budno pratiti unutrašnje promjene u Rusiji, istodobno slijedi stajališta same Moskve u nizu međunarodnih pitanja (a u posljednje vrijeme - glede Kalinjingrada). Francuska također predstavlja zemlju koja može izravno pomoći 'vezanju' Rusije za europske procese - kako političke, tako i gospodarske (poput primjera suradnje aerokozmičkoga koncerna EADS i ruskih poduzeća). Nadamo se da će nedavni posjet Vladimira Putina Parizu pogodovati učvršćenju rusko-francuskih odnosa, koje je tako potrebno u trenutku traganja za europskim jedinstvom."