NJ 15.II.-SZ-INSPEKCIJE I VS

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 15. II. 2003. Vijeće nesigurnosti "Nije posao inspektora dizati ili spuštati palac, odlučivati o ratu ili miru. Pa ipak je cijeli svijet gledao u Hansa Blixa, glavnog inspektora oružja u Iraku i u njegovog nuklearnog blizanca Mohammeda el Baradeija. U svojem izvješću koje su u petak predočili UN-ovom Vijeću sigurnosti, ispunili su svoju stvarnu zadaću: na pitanje koje lebdi iznad svega, može li se režim Sadama Huseina razoružati drukčije osim ratom, odgovorili su odmjerenim 'Da, ali'. Suradnja tu, odbojno držanje tamo - prikazali su diferenciranu sliku stanja u Bagdadu. No više nije vrijeme za diferencijacije, svakako ne među onima koji donose odluke. Vrijeme je za slikanje crno - bijelo u kojem su se vojne činjenice koje je stvorio SAD odvojile od činjenica nađenih u Iraku. Potonje u svakom slučaju govore za produljenje inspekcija, što je ustrajno tražio francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin. No vojne činjenice govore u prilog skorom vojnom pohodu, jer je pokret američkih i britanskih postrojba toliko napredovao da se na povlačenje ili dugoročnu odgodu intervencije teško može i pomisliti. Cijelo UN-ovo Vijeće sigurnosti još će neko kratko vrijeme drhtati u stadiju nesigurnosti i boriti se oko nove rezolucije za opravdanje rata. Tada će se morati prikloniti - ili će biti osuđeno na prokletstvo. Već sada je najviši gremij međunarodne zajednice u klopci a američki ministar vanjskih poslova Colin Powell jasno je dao do znanja da se neće otvoriti rupa za uzmak: iz UN-ove rezolucije 1441 koju su blagoslovili svi članovi Vijeća sigurnosti, može se uistinu iščitati beskorisnost daljnjih i jačih inspekcija. Jer ne radi se o tomu da se raskrinkaju diktatorove smicalice. On to mora učiniti sam, a inspektori moraju samo dignuti ruku. Učinio je premalo, to je jasno. No to u obrnutom zaključku još uvijek ne znači da skriva toliko da predstavlja opasnost za svjetski mir u što se Amerikanci toliko zaklinju. To još uvijek ne znači da daljnji pritisak na Sadama mora biti bez uspjeha. Tekst rezolucije ne postavlja inspektorima vremenske rokove a ponajprije ih ne oslobađa obveze vaganja rizika između izgleda za smirivanje i opasnosti rata. Sve dok postoje izgledi za smirivanje, inspektori imaju smisla. A međunarodno pravo obvezuje na sprječavanje rata. No Amerikancima je očito manje stalo do prava nego do pravdaštva. Onaj tko tvrdi da nalaz rakete koja umjesto dopuštenih 150 može letjeti nekoliko kilometara, opravdava rat, samoga sebe čini smiješnim - poglavito zbog sjevernokorejskih atomskih raketa koje prema podacima jednog američkog generala mogu dohvatiti zapadnu obalu SAD-a. Onaj tko tvrdi da zloslutna bin Ladenova zvučna vrpca dokazuje povezanost Al Kaide i režima u Bagdadu, čini samoga sebe sumnjivim. A onaj tko iz tih komadića petlja neki lanac argumentiranja, taj za argumente nije dokučiv", piše Peter Muench.