AU 13.II.-DS-PUTIN

AUSTRIJA DER STANDARD 13. II. 2003. Majstor zanata Putin "Kad bi se dijelio Oscar za najbolju sporednu ulogu u drami pod naslovom 'Je li NATO mrtav?', međunarodni žiri već bi sada odabrao pobjednika: predsjednika Vladimira Putina. Od terorističkog napada u New Yorku, bivši KGB-ov špijun oduševljava na diplomatskom parketu kao predstavnik Rusije svojom uviđavnošću i suzdržanošću kao akter od ranga, koji sjajno provodi povratak Rusije u svjetsku politiku. Odmah poslije 11. rujna težio je uskoj suradnji s Washingtonom i protuterorističkom savezu SAD-a dao na raspolaganje vojne baze u bivšim sovjetskim republikama srednje Azije. 'Rusija je prijatelj', rekao je predsjednik Bush za svojeg državnog posjeta proteklog prosinca i u riječima jednog od svojih savjetnika spriječio je 'sitničavu kritiku naših nastojanja uvođenja reda u Čečeniji'. Povijesna promjena smjera prema Sjedinjenim Državama i aktivna vanjska politika u svim smjerovima praćena je dojmljivom gospodarskom stabilizacijom i poboljšanjem životnog standarda. Rusija koristi veliku prednost visokih cijena nafte: dolar više po svakom barelu sirove nafte u godišnjem prosjeku ruskom proračunu donosi prihod veći za milijardu dolara. Činjenica da je sada Putin poslije razgovora sa Schroederom u Berlinu i Chiracom u Parizu pristao na trojnu izjavu za nastavak UN- ovih inspekcija i za jačanje njezinih mogućnosti, ne znači jednoznačno određenje protiv Washingtona. Umjesto otvorenog sukobljavanja, Putin daje prednost pridobivanju utjecaja iza kulisa i malo toga govori u prilog pretpostavci da bi Rusija zbog iračkog sukoba stavila na kocku usku suradnju s SAD-om. Nije slučajno američki veleposlanik u Moskvi prije važne sjednice UN- ovoga Vijeća sigurnosti u novinskom interviewu u ponedjeljak zajamčio da će pri obnovi gospodarstva u poslijeratnom Iraku biti uzeti u obzir ekonomski interesi Rusije. Putinova se vladavina oslanja na tri stupa: njegove prijatelje iz KGB-a na čelu vojske i tajnih služba, izravan i neizravan nadzor medija, osobito svih televizijskih postaja, te na njegovu popularnost koja u ispitivanjima mišljenja koleba između 61 i 84 posto. Činjenica da je Le Monde na dan Putinova dolaska u Pariz donio tri stranice o teroru i mučenjima u Čečeniji (80 tisuća mrtvih do sada i samo od srpnja 2000. oko šest tisuća smaknuća), ne izaziva osobito zanimanje zapadnih političara. Referendum u maloj kavkaskoj zemlji koji je Moskva zakazala za 23. ožujka, mogao bi se bez odgovarajućeg nadzora promatrača OESS-a i bez slobodnog izvješćivanja pretvoriti u farsu. Ništa dakako ne ukazuje na to da će taj rat naštetiti vanjskopolitičkoj ulozi Rusije. I u tom pogledu Putin može računati na potporu vlastitog stanovništva, jer je kod zadnjeg ispitivanja mišljenja 65 posto ispitanih odgovorilo da su zapadni kritičari 'zainteresirani samo za održanje napetosti u toj regiji' a samo je 14 posto izrazilo mišljenje da je Zapad uznemiren zbog kršenja ljudskih prava u Čečeniji. Kolumnisti i političari u Washingtonu, Parizu, Berlinu i td. žale se na podlost i opstrukciju onih drugih partnera u NATO-u. Moralna samodopadnost obilježje je dana. Čečenija nije tema: trijumf je Putinove diplomatske profesionalnosti i udarni dokaz za ono licemjerje zapadnih pacifista koje smo stalno doživljavali još u sovjetsko doba", piše Paul Lendvai.