FR-DE-US-IQ-komentari-Diplomacija-Vlada-Ratovi-Obrana franc-le figaro od 24.1.03. komentar o rumsfeldovoj 'staroj europi' FRANCUSKALE FIGARO24.I.2003.Uvreda za Europu"Dakle, za Donalda Rumsfelda, koji i sam nije više mlad i koji je u
Nixonovo doba obnašao važne dužnosti, Francuska i Njemačka su 'stara Europa'. Američki ministar obrane zacijelo je u pravu ako smjera na sve stariji puk i gospodarstvo dviju zemalja i na njihovu nekadašnju moć u svijetu. Bezočno se poigrava položajem budućih članica Europske unije koje su razapete između dviju težnja: da izvuku gospodarsku korist iz Europe i da imaju vojnu zaštitu Washingtona.Ipak, u krivu je ako misli da je mladež jamac vidovitosti, odlučnosti i stvaranja predodžba o budućnosti. 'Stara Europa', pa što? Tako je general De Gaulle, da navedemo samo jedan primjer, dao točnu povijesnu ocjenu kada je u Phnom Penhu upozorio Washington na pogibao od vijetnamske pustolovine, navukavši na se gnjev američke uprave. To više što, kada je riječ o političkom rješenju, Francuzi i Nijemci ni od koga ne trebaju pouku: nesebično su se zauzimali da Europa na koncu bude jedino područje u svijetu gdje su susjedi međusobno sklopili trajan mir. Dakako, to nije slučaj ni na Bliskom
FRANCUSKA
LE FIGARO
24.I.2003.
Uvreda za Europu
"Dakle, za Donalda Rumsfelda, koji i sam nije više mlad i koji je u
Nixonovo doba obnašao važne dužnosti, Francuska i Njemačka su
'stara Europa'. Američki ministar obrane zacijelo je u pravu ako
smjera na sve stariji puk i gospodarstvo dviju zemalja i na njihovu
nekadašnju moć u svijetu. Bezočno se poigrava položajem budućih
članica Europske unije koje su razapete između dviju težnja: da
izvuku gospodarsku korist iz Europe i da imaju vojnu zaštitu
Washingtona.
Ipak, u krivu je ako misli da je mladež jamac vidovitosti,
odlučnosti i stvaranja predodžba o budućnosti. 'Stara Europa', pa
što? Tako je general De Gaulle, da navedemo samo jedan primjer, dao
točnu povijesnu ocjenu kada je u Phnom Penhu upozorio Washington na
pogibao od vijetnamske pustolovine, navukavši na se gnjev američke
uprave. To više što, kada je riječ o političkom rješenju, Francuzi i
Nijemci ni od koga ne trebaju pouku: nesebično su se zauzimali da
Europa na koncu bude jedino područje u svijetu gdje su susjedi
međusobno sklopili trajan mir. Dakako, to nije slučaj ni na Bliskom
istoku, ni u Aziji, ni u Južnoj Americi, ni u Africi, ni drugdje.
Povrh toga, riječi g. Rumsfelda moraju se shvatiti onako kakve
jesu: kao velika uvreda i kao izraz diplomatskog gestikuliranja
koje se pojačava s porastom zapreka iračkom ratu. Poput upozorenja
i prikrivenih prijetnja iz drugih američkih izjava, svjedoče o
iznimnoj razdražljivosti diplomacije predsjednika Busha. Njegovo
nezadovoljstvo zbog francuskog i njemačkog otpora svakim je danom
sve vidljivije. To je i razumljivo: što je manje dokaza za krivnju
Bagdada, to se više postavlja pitanje potrebe za zakonitim
djelovanjem protiv Iraka i to je veći pritisak Washingtona.
Naprotiv, neobično je da američki ispadi jačaju francusko-njemačko
jedinstvo i odlučnost. Očito je da se SAD nije tomu nadao. No
nespretnost Rumsfelda i njegovih prijatelja, poput elektrošoka,
ujedinjuje političare s obje strane Rajne. Tko danas u svijetu nema
dojam da se, među saveznicima, Bushovim planovima protive
ponajprije Pariz i Berlin?
Ukratko, početne su razlike prerasle u neslaganje koje se može
pretvoriti u atlantsku krizu. To se još nije dogodilo. Jer, unatoč
zamršenim vezama s Washingtonom, Francuska još nikad nije
'iznevjerila' SAD u presudnim trenutcima. No takve svađe
ostavljaju traga u glavama. Napose ako ih prate riječi koje
vrijeđaju bez potrebe", u uvodniku lista piše Michel Schifres.