AU 12.II.-DS-NATO I EU

AUSTRIJA DER STANDARD 12. II. 2003. Skupe NATO-ove ruševine "Kad bi načelo spojenih posuda djelovalo i u politici, EU bi ovih dana imao nekih izgleda na skoro povećanje moći. Oni - ponajprije u Parizu, ali i u Beču - koji žele obrambenu politiku EU-a bez NATO-a, mogu se radovati: kriza u transatlantskom savezu moga bi na kraju spojiti Europljane. S propašću NATO-a porasla bi potreba za kolektivnom obvezom potpore u EU-u. Neomiljeni SAD ispao bi iz igre. No na NATO-ovim ruševinama neće cvjetati obrana EU-a. Naprotiv: ako iz 'NATO-ove posude' nešto isteče, to će isprazniti i spojenu 'EU- ovu posudu'. Jer odlazak premoćnog SAD-a iz europskog obrambenog sustava doveo bi do borbe dijadoha između preostalih sila - najprije Francuske i Velike Britanije. I dvojbeno je bi li se Berlin još tako nepromišljeno vezao za Pariz kao sada. Mali iz EU-a ipak bi se tada morali odlučiti. Takvo stanje ne bi samo oslobodilo negativnu energiju. Iskrivilo bi i političke i diplomatske energije koje bi tada nedostajale u procesu ujedinjenja EU-a. Budući da s one strane Atlantika Veliki brat još uvijek pazi da vlada vojna sigurnost, Europljani su pošteđeni mnogih praktičnih i novčanih briga. Kod gubitka značenja NATO-a, ponajprije bi nastradale neutralne države EU-a. U sadašnjoj konstelaciji naime i one imaju neizravnu korist od sigurnosti koju isijava NATO. U novom, labilnom stanju morale bi - jamačno ne bez naknade - potražiti zaštitnu silu ili same jačati svoju vojsku. Postoji i drukčiji scenarij: nove, SAD-u odane države NATO-a, od kojih će većina uskoro pripadati EU-u, mogle bi ojačati savez tako što će uniju čvršće vezati na NATO", drži Joerg Wojahn.