NJ 6. II. DPA: FRANCUZI SU NA PRAGU

NJEMAČKA DPA 6. II. 2003. I Francuska se za nekoliko centimetara približila ratu "Sada se i Francuska za nekoliko centimetara približila ratu protiv Bagdada. Doduše, sila i dalje ostaje 'posljednje sredstvo', kazao je pred Ujedinjenim narodima u New Yorku francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin. No, jasnije nego ikad dosad Francuz nije isključio ni mogućnost rata. Samo dan ranije predsjednik Jacques Chirac još je jednom ponovio dosadašnju formulu Pariza - 'rat je nalošije od svih rješenja'. Razlika između ta dva istupa jedva je primjetna ali je nije moguće previdjeti. U svakom slučaju, Francuska, stalna članica Vijeća sigurnosti, vjerojatno neće posegnuti za vetom kada se u tome tijelu uskoro bude glasovalo o ratu ili miru. Napokon, Pariz se ne želi potpuno odvojiti of Washingtona. Na hodnicima Staklene palače UN Villepin je jasno dao do znanja što je pred Vijećem sigurnosti tek nagovijestio: 'Mi smo prijatelji Sjedinjenih Država. Uvijek smo to bili i uvijek ćemo to ostati - dogodilo se što mu drago'. Samo što Francuzi u sadašnjem trenutku odbijaju rat - ni sa čime ne treba prenagliti, tumačio je Villepin. Chiracu će i te kako biti potreban vremenski predah koji će u najmanju ruku trajati do nakon 14. veljače, kada će inspektori UN za oružje na čelu sa svojim šefom Hansom Blixom podnijeti izvješće. Naime, njegovi su sunarodnjaci u tako premoćnoj većini protiv rata da mu uvjeravanje uroditi plodom preko noći. Samo dan nakon što je njegov američki kolega Colin Powell nastupio u Ujedinjenim narodima, konzervativni Villepin usrdno je upozorio na 'iračku opasnost' koju predstavlja biološko i kemijsko oružje. Čak i bivši socijalistički ministar i nekadašnji povjerenik za Kosovo Bernard Kouchner teško može zamisliti 'da se Francuska ogradi od borbe protiv jednog tiranina'. Dakle, stvari se miču s mrtve točke i u 'Starom svijetu', kako je omalovažavajućim tonom američki ministar obrane Donald Rumsfeld nazvao labav antiratni savez Pariza i Berlina - bar kada je riječ o Francuzima. Doduše, Pariz ne šalje sa Seine poruku potpore onima na Potomacu, kao što je u posljednjoj akciji te vrste učinilo deset zemalja europskog istoka i jugoistoka. No, Francuska ne želi ni stajati po strani kada se nakon rata bude odlučivalo o budućnosti Iraka. I želi spriječiti štetu koju bi pretrpjeli Ujedinjeni narodi u slučaju izdvojenog nastupa Sjedinjenih Država. Nije li i francuski predsjednik Francois Mitterrand 1991. g. tek u posljednjem trenutku odobrio rat u Zaljevu? Uz sve to, dovitljiva francuska diplomacija ne treba čak ni istinski povući neke svoje stavove. 'Zadržavamo otvorenima sve opcije', glasila je nakon usvajanja prve rezolucije UN o Iraku uvriježena rečenica u Chiracovoj Elizejskoj palači i u ministarstvu vanjskih poslova na Quai d'Orsayu. Opetovanim snažnim jačanjem pritiska na Bagdad i istodobnim angažmanom većeg broja inspektora za oružje Sadam Husein trebao bi dobiti posljednju priliku da popusti i tako spriječi rat. Ili pokazati da ga na kraju krajeva ipak treba silom otjerati iz Bagdada. 'No, još nismo došli do usvajanja nove rezolucije UN (o ratu protiv Iraka)', umiruje Villepin, ponovno se nadovezujući na dosadašnju maršrutu: neće biti automatskog posezanja za oružanom silom, ističe on. Ipak, Pariz je po njegovim riječima podvrgnut pritisku SAD, Ujedinjenih naroda i 'znatnog dijela Europe', tuže se francuski mediji: 'Već smo i te kako prekoračili važan prag'", prenosi na kraju priloga Hanns-Jochen Kaffsack.