BIH-KTA-4.II. NEW AGE - NOVI GNOSTICIZAM

BiH KATOLIČKA TISKOVNA AGENCIJA - KTA 4. II. 2003. New Age ? novi "gnosticizam" i pogrešan odgovor na krizu suvremene kulture "Fenomen New Agea, zajedno s tolikim drugim vjerskim pokretima, jedan je od najžurnijih izazova kršćanske vjere. Riječ je o vjerskom i istodobno kulturalnom izazovu: New Age predlaže teorije i učenja o Bogu, čovjeku i svijetu, koji su nespojivi s kršćanskom vjerom. Osim toga, New Age je ujedno simptom kulture koja je u dubokoj krizi i pogrešan odgovor na tu kriznu situaciju u kulturi: na njezine nemire i pitanja, na njezine čežnje i nade", rekao je to predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Poul Poupard predstavljajući 3. veljače u Vatikanu novi dokument "Isus Krist donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o New Ageu". Riječ je o interdikasterijalnom dokumentu Papinskog vijeća za kulturu i Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog. U njemu je sadržano pastoralno razmišljanje koje želi pomoći biskupima, vjeroučiteljima i svima onima koji su uključeni u različite crkvene programe odgoja da bi se utvrdilo porijeklo New Agea i vidjelo na koji način uspijeva utjecati na život kršćana te kako bi se izradila sredstva kojima će se odgovoriti na brojne i raznolike izazove koje New Age predstavlja za kršćansku zajednicu u onim dijelovima svijeta u kojima je prisutna. Dokument može također pomoći onim kršćanima koji su u napasti da povjeruju u ono što New Age kaže o Kristu, kako bi uvidjeli brojne razlike između kozmičkog i povijesnog Krista. Uz kardinala Pouparda na predstavljanju su sudjelovali predsjednik Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog nadbiskup Michael Luis Fitzgerald te autori teksta tajnik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) Don Peter Fleetwood i dr. Teresa Os?rio Gon?alves iz Papinskog vijeća za međuvjerskih dijalog, inače koordinatorica radne skupine za sljedbe i nove pokrete. Na početku svog predstavljanja kardinal Poupard je iznio svojevrsnu panoramu suvremene kulture. Rekao je kako je ona, a po uzoru na nju i mnoge druge kulture, prešla "s gotovo instinktivnog osjećaja za Boga na ono što se često naziva 'znanstvenijim' pogledom na stvarnost". Prema toj viziji sve se mora objasniti izrazima iz našeg svakodnevnog iskustva. Sve što bi moglo iole upućivati na čudo smjesta se dovodi u sumnju. Tako su sve simbolične geste i predmeti, poznati kao sakramentalni, koji su nekoć bili svakodnevna praksa svakog katolika, danas, u religijskoj panorami, mnogo manje uočljivi no nekada. Razlozi te promjene su brojni i različiti, ali svi spadaju u područje onoga općeg prelaska s tradicionalnih vjerskih oblika na osobnije i individualnije izraze onoga što se danas naziva "duhovnost". Tri su različita razloga te promjene. Prvi se sastoji u osjećaju da tradicionalne ili institucionalne religije ne mogu više pružiti ono što se nekoć tvrdilo da mogu dati. Neke osobe ne uspijevaju više naći mjesta za vjeru u osobnog transcendentnog Boga i iskustvo mnogih ih je navelo da se pitaju ima li taj Bog moć izvesti promjene na ovom svijetu ili čak da li uopće postoji. Zastrašujuća iskustva koja su pogodila čitav svijet navele su mnoge da budu cinični prema religiji. Pomislimo samo na Holokaust i posljedice atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Drugi razlog nemira i odbacivanja tradicionalne Crkve jest povratak, započet u proteklom stoljeću, predkršćanskim oblicima religije, koji su bili vrlo snažni u drevnoj Europi. Poganske su religije imale znatnog udjela u podupiranju nekih od najnasilnijih rasističkih ideologija u Europi, potkrepljujući uvjerenje prema kojem neki narodi imaju povijesnu ulogu od svjetske važnosti što im čak daje za pravo da pokore druge narode. To je gotovo neizbježno dovelo do mržnje prema kršćanskoj vjeri, koju se promatralo kao pridošlicu na religijskoj sceni. Složeni niz pojava, poznatih pod zajedničkim nazivnikom "neopoganske" otkrivaju potrebu pojedinaca ili skupina da se izmisle novi načini za "protunapad" na kršćanstvo te da se vrati autentičnijem obliku religije, koji je tješnje vezan uz prirodu i zemlju. U neopoganskoj religiji nema mjesta kršćanstvu. Svidjelo se to nekome ili ne upravo se vodi borba za osvajanje duhova i srca ljudi na relaciji kršćanstvo, predkršćanske drevne religije i njihovi "srodnici" iz novijeg doba. Treći razlog proizlazi iz sve veće opsjednutosti zapadne kulture istočnim religijama i putovima mudrosti. Sve veća svijest da postoji neka temeljna istina, neka jezgra istine u srcu svakog religijskog iskustva dovelo je do ideje da se mogu i moraju prikupiti karakteristične sastojnice svake religije kako bi se prispjelo sveopćem obliku religije. Zbog toga se New Age u dokumentu naziva novim "gnosticizmom". I tu se malo prostora ostavlja za institucionalizirane religije, osobito židovstvo i kršćanstvo. Posebno zabrinjava što mnogi pojedinci, uključeni u te oblike istočnjačke duhovnosti, nisu potpuno svjesni što se sve krije iza početnog poziva na sudjelovanje na tim susretima. Vrijedi spomenuti i živo zanimanje koje se pokazuje za ezoterične religije pri nekim masonskim krugovima koji teže nekoj sveopćoj religiji. Bilo bi također nepošteno ne prepoznati rašireni protuvjerski stav koji se razvio iz izvorne brige prosvjetiteljstva da zajamči blagostanje čovječanstva. I u tom slučaju, nerijetko se naziva vjerskim sukobom ono što zapravo nije ništa drugo do sukob političke, ekonomske ili društvene naravi. New Age je u prvom redu izazov Crkvi jer njegovi sljedbenici "osjećaju da kršćanska vjera ne pruža ono što stvarno trebaju". Ako Crkva ne želi da je se osudi da je neosjetljiva za želje osoba njezini članovi moraju učiniti dvije stvari: još se čvršće ukorijeniti u temelje svoje vjere i poslušati krik, često pritajeni, koji se izdiže iz srca osoba i koji će ih, ako ne naiđe na odaziv kod kršćana, odvesti drugdje. New Age je "duhovni narcizam", jedna je od definicija kojom taj pokret opisuje dokument, koji primjećuje kako se sastavnice tog pokreta savršeno podudaraju s konzumističkim modelima suvremenog društva u kojem zabava i razonoda imaju veliku važnost. Prema vatikanskom dokumentu New Age se dobro prilagodio tržišnim zakonima i svoje širenje može dijelom zahvaliti svojoj privlačnoj ekonomskoj ponudi. U nekim se kulturama i sama etiketa za neki proizvod izrađuje tako da se na određeni religiozni fenomen primjenjuju marketinška pravila, te se tako New Age predstavlja kao način da se iz duhovnih potreba osobe izvuče ekonomska dobit. Kao i mnoge druge stvari u suvremenoj ekonomiji i New Age je globalna pojava podržavana i hranjena informacijama sredstava društvenog priopćivanja. New Age ne zahtijeva neki posebni oblik "pripadnosti", jer poput cyber zajednica na Internetu predstavlja područje u kojem ljudski odnosi mogu biti ili vrlo neosobni ili interpersonalni u vrlo ograničenom smislu. New Age širi se osobito zahvaljujući Internetu, vršeći golemi utjecaj osobito na mladež i unoseći zabunu također među mnogim Kristovim sljedbenicima koji nisu sigurni o čemu je riječ. Duh te nove religije objašnjava se astrološkim znacima prema kojima je ovo doba Vodenjaka, doba utemeljeno na skladu, razumijevanju i ljubavi. Doba Ribe, koje se poistovjećivalo s razdobljem u kojem je dominiralo kršćanstvo, trebalo bi ubrzo završiti da ustupi mjesto dobu Vodenjaka, kada će kršćanstvo izgubiti svoj utjecaj kako bi se otvorio put čovječnijoj sveopćoj religiji. Veliki dio tradicionalnog morala ne bi imao više mjesta u novom dobu Vodenjaka. Način razmišljanja ljudi potpuno bi se promijenio i ne bi bilo više podjela između muškaraca i žena. Ljudi moraju biti sustavno pozivani da preuzmu novi oblik dvospolnog života, u kojem će obje polutke mozga biti korištene u skladu, a ne nepovezano kao do sada. Sam naziv dokumenta, koji predstavlja odgovor na brojna traženja biskup? i vjernik? iz cijeloga svijeta koji su tražili pomoć u razumijevanju New Agea, ističe da Vodenjak nikada neće moći dati ono što Krist daje. Isusov susret sa Samarijankom na zdencu u Siharu ključni je tekst koji vodi razmišljanja u tom dokumentu. Pristup koji se predlaže u tome dokumentu jest put dijaloga. Jedan oblik dijalog predstavlja onaj sa sljedbenicima ostalih religija. Taj dijalog obuhvaća uzajamni susret i razumijevanje, suradnju u pravcu mira i razvoja, razmjenu zajedničkih duhovnih vrijednosti. Drugi oblik dijaloga sastoji se u praćenju pojedinca u njegovu traženju. To je dijalog između evanđelja i kulture, koji uključuje poziv na razlučivanje. Kršćanin prepoznaje valjane točke tog traženja ali istodobno otkriva, u svjetlu Kristova otajstva, njegove slabe točke. Što se tiče uspoređivanja temeljnih ideja New Agea i kršćanske vjere predlažu se dva pravca. Prvi je pravac duhovnost. Premda prepoznaje vidike istinske žeđi za duhovnošću koje se nalaze u najboljim izrazima New Agea ? poput traženja sklada, jedinstva, iskustva božanskog ? ističe se dijaloški karakter kršćanskog života, koji ima svoj temelj u vječnom dijalogu u krilu Presvetog Trojstva i oblikuje razgovor između Boga i ljudskog stvorenja, dajući novi pečat svim međuljudskim odnosima. Drugi je pravac doktrinalnog tipa. Nije izražen u obliku sustavnog doktrinalnog izlaganja već kao izlaganje temeljnih pitanja, na koja sljedbenici New Agea i kršćani daju drukčije odgovore. Pred mnogim praksama vezanim uz teoriju New Agea kršćani su pozvani koristiti svjetiljku vjere da bi otkrili, u sučeljavanju sa ostalim ponudama, koja je prava alternativa koju je Krist donio čovječanstvu. Dokument daje i dragocjene smjernice glede stava kojeg kršćanin mora zauzeti prema onima koji slijede druge putove ili nisu dosljedni svojim opredjeljenjima. U Crkvi postoji duboka vjera u dijalog koji Bog vodi sa svakim čovjekom kao i u konačni naum spasenja. To uvjerenje mora voditi svaki naš susret. No, dijalog se može voditi plodno tek kada je naš identitet jasan. Ne možemo istodobno vjerovati i ne vjerovati u Boga koji beskrajno nadilazi povijest, vjerovati i ne vjerovati u Krista, Spasitelja ljudskog roda, vjerovati i ne vjerovati u njegovo jedincato posredovanje, itd. Iz svog jasnog katoličkog identiteta i življene duhovnosti možemo krenuti k pravom susretu. I sljedbenici toliko različitih religija kao što su hinduizam ili budizam pitaju koja je naša vjera i naše duhovno iskustvo. Ne smijemo pred njima zanijekati svjetlo koje nam je Bog zapalio u srcu. U odnosu s ostalim religijama Crkva izbjegava sve ono što može dati za pravo nekim shvaćanjima koji su prisutni i u kontekstu New Agea: tezu o jedinstvu religija, uvjerenje da su svi putovi ispravni, smatranje predkršćanskih religija najizvornijim kao i ideju da čovjek može stvoriti svaku religiju, poput nekog zanatlije ili kemičara. Dijalog nije nebuloza, ne znači brisati razlike. Dijalog se čini u dosljednosti kršćanskoj vjeri i naši sugovornici moraju znati što vjerujemo. Dokument se zaključuje pastoralnim smjernicama, dok se u dodatku nalaze korisni elementi za one koji žele proučavati New Age, popis pastoralnih dokumenata o tom pitanju kao i ostalih studij? i djel?. Treba spomenuti i rječnik na kraju dokumenta u kojem su precizno objašnjeni pojmovi ne samo vezani uz New Age, nego također iz najdrevnije misli koje su u korijenu temeljnih ideja te struje.