AU 4.II.-DS-BUSH

AUSTRIJA DER STANDARD 4. II. 2003. Bush je sve drugo doli kauboj "Za svoje (europske) kritičare, George W. Bush je priglupi kauboj. Ali taj kliše nije prikladan za kritički obračun s osobom koja poprilično određuje sudbinu svih nas. Bush je sve drugo doli kauboj. On je ratni predsjednik koji postupa ustrajno i usredotočeno. Njegov govor prije godinu dana u kojemu je Irak, Iran i Sjevernu Koreju povezao u 'osovinu zla', može se shvatiti kao puka retorika zbunjenosti - ili kao akcijski program. Bush je još u lipnju 2002. obznanio da si uzima pravo protiv 'duševno labilnih diktatora s oružjem za masovno uništenje' postupiti i preventivno. Iz toga je nastala doktrina i mora se izvući zaključak da ju i provodi - protiv Iraka, ali možda ne samo protiv Iraka. Kauboji pucaju s boka. Bush očito slijedi neki plan - i neki osobni doživljaj obraćanja. Vulgarna i banalna kritika usredotočuje se na njegove navodne ili stvarne intelektualne sposobnosti. Pri tomu pada pod stol njegovo vlastito iskustvo izbavljenja i njegove političke posljedice. Bush mlađi u dvostrukom je smislu obraćeni alkoholičar. Krajem svojih tridesetih godina bio je beskoristan sin bogatog, uspješnog, patricijskog oca - junak žena i pijanac. Tada je pronašao Isusa. Da bi izišao iz spirale besciljnog života, postao je vjernik pod utjecajem karizmatičnog propovjednika Billyja Grahama, nije više pio ni kap i otišao je u politiku. To zvuči poput materijala za satiru (najbolje od Toma Wolfea), ali svaki terapeut zna da je dramatično iskustvo izbavljenja i vezanje na nove, čvrste vrijednosti često put iz samouništenja. Kao posljedica toga, u Bijeloj kući ne postoje samo satovi Biblije nego i temeljna filozofija definirana religioznim uzorcima o dobru i zlu, svjetlu i tami. Nije ništa loše ako je jedan tako moćan državnik svjestan da zlo uistinu postoji i da ga s vremena na vrijeme treba nagaziti. Bila bi najteža pogrješka Busha držati licemjerom kojemu je zapravo stalo 'samo do nafte'. Stalo mu je i do nje, ali još više mu je stalo do zadaće koju po njegovu mišljenju SAD mora ispuniti: 'Na ovoj točki povijesti je tako, kad u svijetu postoji problem, od nas se očekuje da ga riješimo', rekao je u razgovoru s Bobom Woodwardom za njegovu knjigu 'Bush u ratu'. 'To je cijena moći. To je cijena onoga gdje SAD stoji. Mi ćemo ju platiti.' Njegova se vanjska politika temelji na 'sustavu vrijednosti kod kojega nema kompromisa...i ako su vrijednosti dovoljno dobre za naš narod, trebale bi biti dovoljno dobre i za druge, ali bez nametanja, jer to su bogomdane vrijednosti. To nisu američke vrijednosti.' To je promišljeni program za promjenu svijeta. Nije to radikalno novi odgovor na radikalno nove opasnosti i probleme poput terorizma i uspona islamizma. Bush je očito odlučio boriti se protiv stanja u onoj svjetskoj regiji u kojoj zapravo jedinoj u svijetu ne postoji pokret u smjeru samoopredjeljenja i napretka, nego samo despotizam i okamine - u arapsko-islamskom. To je vjerojatno beskrajno opasno, možda šansa, ali nipošto naivno kaubojsko prenemaganje. To bismo u vlastitom interesu morali brzo shvatiti", drži Hans Rauscher.